Godina XII., broj: 49
Prosinac 2011.
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
SADRŽAJ
4
6
18
sadržaj:
Otočanin general pukovnik Drago Lovrić /
načelnik Glavnog stožera OS RH
OTOČKI LIST
Glasilo Grada Otoka
V.Nazora 1/I.
32252 Otok/ Hrvatska
www.otok.hr
e-mail: [email protected]
Izdavač:
Grad Otok
Za izdavača:
Josip Šarić, gradonačelnik
Glavna urednica:
Jelena Zovak, dipl. pol.
Suradnici:
Marijana Barnjak, Marin Benaković, Marija Čorić,
Daria Gongeta, Marina Lombarović, Josip Jurić,
Mirko Martinović, Marin Nađ, Katica Novoselac,
Katica Pućo, Marija Pućo, Zvonko Spajić,
Jelena Šarić, Ankica Valenćik, Tomislav Vican,
Berislav Vuković, Petar Matas - Pjer
Lektura:
Marijana Barnjak, prof.
Grafičko oblikovanje
DESIGN STUDIO D
www.designstudio-d.hr
Tisak:
ZEBRA, Vinkovci
OTOČKI LIST JE BESPLATAN
Prilozi se mogu uplatiti na račun br:
234009-1853500007 (Privredna banka Zagreb)
Glasilo je prijavljeno Vladi RH,
Uredu za odnose s javnošću.
Sva prava pridržana
04 INTERVJU SA JOSIPOM ŠARIĆEM, GRADONAČELNIKOM
GRADA OTOKA
05 GRADI SE PROČISTAČ OTPADNIH VODA ZA OTOK - KOMLETINCE
05 REZULTATI IZBORA ZASTUPNIKA U HRVATSKI SABOR ZA OTOK
06 ODRŽANA KOMEMORACIJA POVODOM 20. OBLJETNICE POGIBIJE
HRVATSKIH PILOTA I PADOBRANACA
10 OBILJEŽENA 20. OBLJETNICA POGIBIJE BRANITELJA
KOMLETINACA
14 GRAD OTOK I GRAD ČAZMA POTPISALI POVELJU O
PRIJATELJSTVU I SURADNJI
15 IZVJEŠĆA SA SJEDNICA GRADSKOG VIJEĆA GRADA OTOKA
16 OTOČKI I KOMLETINAČKI BRANITELJI U DOMOVINSKOME RATU
18 20. OBLJETNICA SLAKOVAČKOG PROGONSTVA
18 OBILJEŽAVANJE DANA NEOVISNOSTI
19 OTOČKI LIST PREDSTAVLJEN NA VI. IZLOŽBI LOKALNIH GLASILA
VUKOVARSKO-SRIJEMSKE ŽUPANIJE U LOVASU
19 Otočki Dnevni boravak sudjelovao na obilježavanju
Međunarodnog dana starijih osoba u Virovitici
20 HGSS Stanica Vinkovci izvela potražnu vježbu na
Virovima
21 HODOČASNIČKI DAN U BRODSKOM SVETIŠTU
22 U OTOČKOJ ŽUPNOJ CRKVI ODRŽANA SVETA MISA ZAHVALNICA
23 U OTOKU ODRŽAN ZNANSTVENI SKUP „ŽIVOT I DJELO
JOSIPA KOSORA“
24 POLOŽENI VIJENCI POVODOM BLAGDANA SVIH SVETIH
24 Otok i Komletinci zasvijetlili za Vukovar
25 Kolona sjećanja „Brčko Vukovaru” prošla kroz Otok
25 OTOČKA GRADSKA UDRUGA UMIROVLJENIKA POSJETILA
VUKOVAR
26 PROLJETNI GODIŠNJI OPHOD FILIPOVČICE IZ KOMLETINACA IMA
SVOJSTVO
NEMATERIJALNOG KULTURNOG DOBRA
27 INTERVJU S MARIJOM ČORIĆ, PREDSJEDNICOM KUD-a
„FILIPOVČICE“ KOMLETINCI
29 RAD GRADSKE KNJIŽNICE OTOK
30 ČLANOVI DVD-a KOMLETINCI BORAVILI U KAMPU VATROGASNE
MLADEŽI U FAŽANI
30 Druženje članova ŠRU “Starovirac” na Virovima
31 SJEDNICA PREDSJEDNIŠTVA NADZORNOG ODBORA UDNZ
31 GODIŠNJA SKUPŠTINA UDRUGE „PRVI HRVATSKI DRAGOVOLJAC“
31 MOGUĆNOSTI ZAPOŠLJAVANJA ŽENA U RURALNIM PODRUČJIMA
32 DJEČJI TJEDAN 2011.
32 Učenici 3. b razreda dobitnici nagrade Plavog telefona
“NIPETNIŠEST”
33 POVODOM DANA KRUHA DJECA TREĆIH RAZREDA OTOČKE
OSNOVNE ŠKOLE POSJETILA DNEVNI BORAVAK
33 DJEČJI TJEDAN U VRTIĆU „PUPOLJAK“
35 JESEN U VRTIĆU
36 HUMANITARNA AKCIJA U DJEČJEM VRTIĆU „PUPOLJAK“
36 I ove nas je godine pohodio sveti Nikola!
37 Zasađene nove lipe u Komletincima
38 KOMLETINAČKI GAGULANČIĆI
39 SLAVONCI PONOVO OSVAJAJU
39 17. Croatia open Zagreb
39 ATLETIČARKE OSVOJILE TRI MEDALJE NA DRŽAVNOM
PRVENSTVU
40 MARKO VIDOVIĆ NA SVJETSKOM SENIORSKOM KICKBOXING
PRVENSTVU U MAKEDONIJI
41 NOGOMETAŠI NK „OTOK“ PROLJETNI ĆE DIO SEZONE DOČEKATI
NA 13. MJESTU PRVENSTVENE LJESTVICE
43 ILARKOV STAN
44 OTOČKI VIROVI
46 POVIJEST OTOČKOG ROCK ‘N’ ROLLA by Zvonko Spajić 7. DIO
50 Glasovi u glavi
54 TJESKOBA
55 HUMOR
3
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
Prosinac 2011.
Godina XII., broj: 49
INTERVJU S JOSIPOM ŠARIĆEM,
GRADONAČELNIKOM GRADA OTOKA
U protekloj godini kao najznačajniji
događaj svakako možemo istaknuti
otvaranje tvrtke “Furnir Otok d. o.
o.”, tvornice za proizvodnju furnira u kojoj je u ovoj godini već zaposleno 120 osoba, a po tvrdnjama
će investitora, u konačnici, biti zaposleno negdje oko 200 ljudi. To
je jedan od najvažnijih projekata,
ne samo za grad Otok nego i za
Vukovarsko – srijemsku županiju
uopće. Ono što je vrlo važno je to
da se u Otoku počelo prerađivati
drvo, što do sada, na neki način,
nije bilo iskustvo te je time ispravljena, nazovimo ju tako, povijesna
pogreška koja je Otoku napravljena. Drugi je projekt, koji je isto
tako vrlo bitan, početak izgradnje
pročistača otpadnih voda. Radi se
o realiziranju jednog od najvećih
projekata na području Otoka i
većeg dijela izgradnje kanalizacije,
odnosno odvodnje unutar naselja,
čime će Otok i Komletinci biti na
samom vrhu uređenosti komunalne
infrastrukture kada je u pitanju
odvodnja otpadnih voda. Jedan je
od značajnih događaja i završetak
radova na uređenju novoizgrađenog
Doma kulture te njegovog okoliša.
U proljeće se planira završetak poslova opremanja Gradske knjižnice,
Doma kulture i cijelog objekta,
kako bi se tijekom sljedeće godine
objekt mogao staviti u funkciju.
Ono što posebno treba istaknuti
u ovoj godini je i dobivanje Hitne
medicinske pomoći. Na proljeće
će započeti uređenje objekta stare
Šumarije u zgradu za Hitnu medicinsku pomoć gdje će raditi B-tim
Hitne medicinske pomoći, što znači
da će Otok imati 24 sata dežurstvo
Hitne medicinske pomoći. Radi se o
značajnom iskoraku za Otok i Komletince, ali i susjedna mjesta, kada
je zdravstvo u pitanju. U sklopu
4
objekta planira se i otvaranje ambulante fizikalne medicine, pedijatrije
i ginekologije.
2. Koji su projekti prioritetni u
idućoj godini?
Zapošljavanje će biti u prvom planu. Ako nova Vlada zadrži program
stručnog osposobljavanja visokoobrazovanih mladih ljudi bez zasnivanja radnog odnosa, Grad Otok
ponovo će primiti maksimalan broj
novih vježbenika. Ove nam je godine u taj program bilo uključeno
6 vježbenika. Očekujemo nastavak
javnih radova, što se ove godine
pokazalo kao dosta dobar program.
Imamo najavljena dva nova projekta
u Gospodarskoj zoni pa očekujemo
njihovu realizaciju.
3. Kakav je nacrt Proračuna za
2012. godinu?
Novi Proračun za 2012. godinu
iznosi oko 15 milijuna kuna. Riječ
je podjednakom iznosu u odnosu
na Proračun za 2011. Proračun za
2011. trećim je rebalansom smanjen
za oko 2 milijuna kuna i iznosi blizu
15 milijuna kuna.
4. Vaša poruka građankama
i građanima Otoka povodom
božićnih i novogodišnjih blagdana?
Želim
svim
građankama
i
građanima Otoka i Komletinaca
obilje obiteljske radosti i veselja
tijekom božićnih i novogodišnjih
blagdana, a napose da nam sljedeća
godina protekne u zdravlju i ispunjenju novogodišnjih želja. Iako se
najavljuje teže razdoblje i nastavak
krize, nadamo se boljim vremenima. Stanje u Otoku tome govori u
prilog.
Razgovarala: Jelena Zovak
Glasilo Grada Otoka
GRADI SE PROČISTAČ OTPADNIH VODA ZA
OTOK – KOMLETINCE
U srpnju je 2010. godine potpisan
sporazum između Grada Otoka
i Hrvatskih voda za izgradnju
pročistača otpadnih voda. Plan je
Hrvatskih voda da taj sustav 2012.
krene u probni rad i da se tada
novoizgrađena kolektorska mreža
spoji na postojeći sustav.
Uređaj za pročišćavanje otpadnih voda gradi se na jugoistočnom
dijelu grada Otoka, izvan naseljene
zone. Radovi su započeli 1. listopada 2011. godine. Položaj je lokacije uređaja odabran uz ostvarenje konačne dispozicije pročišćenih
voda u obližnji kanal meliorativne
odvodnje – Kanal Skorotinci (Kukavica).
Uređaj će se raditi za konačno biokemijsko opterećenje od 8. 500 ES,
odnosno 510 kg BPK5/dan. Za naselje Otok i Komletinci biokemijsko
1. Koje biste događaje istaknuli
kao najznačajnije u protekloj godini?
OTOČKI List
opterećenje od stanovništva u 2028.
godini (što predstavlja planirano
razdoblje) iznosi 8.000 ES (ekvivalent stanovnik), dok se preostalih
500 odnosi na postojeću planiranu
industriju, kao i turistički kapacitet.
Uređaj će se sastojati od glavnih i
pratećih građevina koje su detaljno razrađene glavnim projektom.
Izvođač radova je “GINZLER”
Stahl-u
Anlagenbau
GmBH,
područni ured RH, Split.
Usvajanjem se tehnologije C-TECH
za uređaj za pročišćavanje otpadnih voda naselja Otok i Komletinci
uvelike olakšava rad cjelokupnog
uređaja i omogućava ekonomičniji
učinak. Upravljanje će uređajem
biti uglavnom automatsko, što je
veliki faktor u smanjenju pogonskih troškova. Otpadni će se mulj,
nastao procesom pročišćavanja
otpadnih voda na navedenom
uređaju, prevoziti ovisno o količini
dva do tri puta tjedno na uređaj
za pročišćavanje otpadnih voda
“Jošine” Vinkovci.
Troškovi se izgradnje uređaja za
pročišćavanje otpadnih voda naselja Otok i Komletinci procjenjuju
na oko 23 milijuna kuna. Uređaj se
financira iz kredita EU koji u dijelu
vraća Hrvatska vlada te manjim
dijelom Grad Otok, oko 7 milijuna
kuna ili 30% kroz naknadu za Razvoj i proračunska sredstva.
Jelena Zovak
REZULTATI IZBORA ZASTUPNIKA U HRVATSKI
SABOR ZA OTOK
Prema podacima koje je objavilo
Državno izborno povjerenstvo, u
Otoku ( V. izborna jedinica) je 4.
prosinca 2011. na Izborima za zastupnike u Hrvatski sabor na 6 redovitih biračkih mjesta glasovanju
pristupilo 3 728 birača ili 61,04%.
Prema glasačkim je listićima glasovao 3 721 birač. Važećih je
glasačkih listića bilo 3 649 ili
98,07%, a nevažećih 72 ili 1,93%.
Najveći je broj glasova osvojila Hrvatska demokratska zajednica, 1 797 ili 49,25%. Koalicija
stranaka Socijaldemokratske partije
Hrvatske, Hrvatske narodne stranke
– liberalnih demokrata, Istarskog
demokratskog sabora i Hrvatske
stranke umirovljenika osvojila je
941 glas ili 25,79%. Hrvatski demokratski savez Slavonije i Baranje
treća je po redu politička stranka s
337 ili 9,24% osvojenih glasova.
Ostale stranke nisu prešle izborni
prag od 5%.
Slika: Rezultati izbora zastupnika u Hrvatski sabor za Grad Otok
(V. izborna jedinica)
5
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
Prosinac 2011.
Godina XII., broj: 49
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
ODRŽANA KOMEMORACIJA POVODOM 20. OBLJETNICE
POGIBIJE HRVATSKIH PILOTA I PADOBRANACA
2. prosinca prigodnim je programom na središnjem otočkom
trgu kod spomenika poginulim
braniteljima održana svečanost
obilježavanja 20. obljetnice pogibije hrvatskih pilota i padobranaca
te branitelja Otoka.
Na početku rata Hrvatska nije imala
ustrojeno ratno zrakoplovstvo pa su
sami branitelji osnivali prve zrakoplovne postrojbe. Isprva su obavljali izvidničke, a poslije i borbene
zadaće. Među najaktivnijima bio
je samostalni zrakoplovni vod iz
Osijeka osnovan 8. listopada 1991.
Vod je djelovao s improviziranih
uzletišta u okolici Đakova, pomoću
nekoliko malih sportskih zrako6
plova i velikih, ali sporih poljoprivrednih aviona. Ti su zrakoplovi
u početku u sanducima s padobranom izbacivali pomoć opkoljenom
Vukovaru, a potom i takozvane
„bojler bombe“ koje su izrađivali
naši dosjetljivi branitelji. Borbene
su aktivnosti osječkog voda imale
važne moralno-psihološke učinke
za Hrvatsku vojsku, unatoč potpunoj neprijateljskoj nadmoći.
Raketna je pukovnija iz Srbije,
naoružana najboljim protuzrakoplovnim sustavom, oborila u noći
s 1. na 2. prosinca 1991. zrakoplov Prvog samostalnog zrakoplovnog voda iz Osijeka iznad Otoka
u kojem su se nalazili osnivač voda
Marko Živković, drugi pilot Mirko
Vukušić te padobranci Rade Griva
i Ante Plazibat.
Minutom je šutnje odana počast
poginulim zrakoplovcima i padobrancima te dvadesetsedmorici
poginulih otočkih branitelja. Vijence su položile i svijeće zapalile
obitelji poginulih zrakoplovaca i
padobranaca te obitelji poginulih
tivne grupe Vukovar predvođeno
generalom Vinkom Vrbancem,
zapovjedništvo 109. brigade HVa, pripadnici Prvog samostalnog
zrakoplovnog voda “Crne vrane”,
izaslanstvo Vukovarsko-srijemske
županije, izaslanstvo Grada Otoka,
predstavnici HVIDR-e RH i HVIDR-e Grada Otoka, predstavnici
UHDDR-a i UHBL PTSP Slavonske ravnice, izaslanstvo UHDDR-a
Otoka. Molitvu je za pokoj duša
predvodio dekan osječkog vojnog
dekanata prečasni Ante Mihaljević,
izaslanik vojnog ordinarija Juraja
Jezerinca. Otočki je gradonačelnik
Josip Šarić pozdravio prisutne goste, obitelji poginulih zrakoplovaca
i branitelja, izaslanika ministra obrane RH generala-pukovnika Dragu
Lovrića, načelnika glavnog stožera
Oružanih snaga RH, izaslanika
branitelja Otoka, izaslanik ministra obrane RH, general-pukovnik i
načelnik glavnog stožera Oružanih
snaga Drago Lovrić, izaslanik
Ministarstva obitelji Zoran Komar,
umirovljeni zapovjednici Hrvatskog
ratnog zrakoplovstva i protuzračne
obrane, zapovjedništvo Opera-
Osječko-baranjske županije, članovi
Udruge „Prvi hrvatski dragovoljac“, UDVDR Grada Otoka, pripadnici Aerokluba Osijek te Aerokluba
Borovo, Udruga hrvatskih branitelja dragovoljaca Domovinskog
rata „Trpinjska cesta 1991.“ te
članovi Udruge Narodne zaštite iz
MOBMS-a državnog tajnika Zorana Komara, izaslanika ministra
unutarnjih poslova Antu Zovka, zapovjednika HRZ i PZO brigadnog
generala Dražena Šćurija, saborskog zastupnika Tomislava Čuljka,
umirovljene generale Imru Agotića,
Josipa Čuletića, Vinka Vrbanca, Jo7
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
Prosinac 2011.
sipa Štimca, zapovjednika Gardijsko-oklopno mehanizirane brigade
brigadira Sinišu Jurkovića, zamjenike župana VSŽ Matu Golubičića
i Željka Cirbu, zapovjednike i
pripadnike ratnih postrojbi te sve
udruge proistekle iz Domovinskog
rata. Istaknuo je kako donošenje odluke o obilježavanju pogibije zrakoplovaca bilo ključno kako se nikada
ne bi zaboravila žrtva hrvatskih branitelja. 8
Vladimir Rajtar, ratni zapovjednik
Prvog samostalnog zrakoplovnog
voda Osijek, u svome se govoru
posebno osvrnuo na žrtvu poginulih
zrakoplovaca: “Marku i Mirku to je
bio posao, oni su radili u toj sredini.
Ante i Rade su se na nebu bavili
sportom, međutim, nisu ni sanjali
da će ih povijesne okolnosti natjerati da svoju zemlju brane s tog istog
neba. Nitko od nas nije sanjao da će
im to isto nebo tako brzo postati i
Godina XII., broj: 49
vječni dom. Marko je u svom zadnjem izvještaju zapovjedništvu
napisao: ‘bez obzira na sve nepogodnosti i sva razočaranja koja kao
pojedinci doživljavamo, ja i pripadnici moje jedinice, dokle god
nas bude bilo, borit ćemo se za
oslobođenje Hrvatske od barbarskih
četničkih hordi koje čine neviđene
zločine nad ljudima naše domovine’.“
Načelnik glavnog stožera OS RH
general-pukovnik Drago Lovrić napomenuo je kako je žrtva četvorice
zrakoplovaca trajno ugrađena u
temelje hrvatske državnosti, a njihovo junaštvo ni nakon 20 godina
ne blijedi te je podsjetio na to kako
su poginuli zrakoplovci tada letjeli
bez navigacijskih uređaja i opreme,
što “njihovo junaštvo i hrabrost čini
još većim”.
Program komemoracije uveličan
je prigodnim stihovima Udruge
dramskih amatera “Josip Kosor”
nakon čega je služena sveta misa
zadušnica u crkvi Sv. Antuna Padovanskog. Povodom 20. obljetnice pogibije
hrvatskih pilota i padobranaca te branitelja Otoka postavljena je izložba
Hrvatskog filatelističkog društva iz
Vinkovaca i maketarske sekcije zrakoplovnog kluba “Vrabac” Vinkovci. Hrvatska je pošta odobrila tis-
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
kanje prikladne poštanske marke,
dok se autor Branko Vujanović u
suradnji sa djelatnicima gradske
uprave pobrinuo da nikada ne zaboravimo branitelje postavivši izložbu
fotografija poginulih zrakoplovaca
i pilota te branitelja Otoka i Komletinaca.
Jelena Zovak
9
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
Prosinac 2011.
Godina XII., broj: 49
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
OBILJEŽENA 20. OBLJETNICA POGIBIJE BRANITELJA KOMLETINACA
U Komletincima je 3. prosinca
obilježena 20. obljetnica pogibije
pripadnika 105. bjelovarske brigade, 109. vinkovačke brigade,
11. domobranske pukovnije, 3. i 5.
gardijske brigade, Ministarstva unutarnjih poslova i postrojbe HOS-a.
Obilježavanje je započelo paljenjem svijeća i polaganjem vijenaca
10
na mjestima pogibije branitelja,
a nastavilo se otvorenjem novog
spomen-obilježja. Riječ je o radu
otočkih umjetnika posvećenom pripadnicima HOS-a, jedinice „Chicago“, Sebastijanu Župariću i Đinu
Bradariću koji su poginuli u napadu
srpske vojske. Spomenik je otvorila majka poginulog Sebastijana
Župarića.
Komemoracijski je program na
središnjem komletinačkom trgu kod
spomenika braniteljima započeo
hrvatskom himnom i minutom
šutnje za sve poginule branitelje te
polaganjem vijenaca. Vijence su
položile i svijeće zapalile obitelji
poginulih branitelja i Udruge
roditelja poginulih hrvatskih branitelja
Bjelovarsko-bilogorske
županije, izaslanik ministra obrane
RH i načelnika Glavnog stožera
oružanih snaga RH, zapovjednik
Gardijsko-oklopno mehanizirane
brigade, brigadir Siniša Jurković,
izaslanik ministra obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti
RH, savjetnik ministra Andrija
Kolobarić, izaslanstvo Udruge 105.
brigade Bjelovar, predstavnici Udruge HOS-a, Zapovjedništvo 109. brigade HV-a, izaslanstvo Bjelovarsko-bilogorske županije na čelu sa
županom Miroslavom Čačijom,
izaslanstvo
Vukovarsko-srijemske županije na čelu sa županom
Božom Galićem, Grad Bjelovar i
udruge proizašle iz Domovinskog
rata Grada Bjelovara, Grad Čazma
na čelu s gradonačelnikom Dinkom Pirakom, izaslanstvo Grada
Otoka i Mjesnog odbora Komletinci predvođeno gradonačelnikom
Josipom Šarićem, predstavnici
HVIDR-e RH i HVIDR-e Grada Otoka, UDVDR-a RH Grada
Otoka, UHDDR-a Grada Otoka,
UHBL PTSP Slavonske ravnice,
Prvi hrvatski dragovoljac, članovi
Udruge Narodne zaštite te predstavnici Udruge hrvatskih dragovoljaca Molve.
Molitvu je za pokoj duša poginu-
lih hrvatskih branitelja predvodio
dekan osječkog vojnog dekanata
prečasni Ante Mihaljević. Misa
zadušnica za poginule je branitelje
služena nakon završetka programa
u crkvi Bezgrešnog začeća Blažene
Djevice Marije. U ime Grada Otoka i Mjesnog odbora Komletinci skupu se obratio
otočki gradonačelnik Josip Šarić koji je pozdravio sve okupljene,
izrazio zahvalnost za žrtvu poginulih branitelja te istaknuo kako su
Komletinci, Otok i Privlaka ostali
obranjeni zahvaljujući dolasku pripadnika 105. bjelovarske brigade,
pripadnicima HOS-a te svim ostalim dragovoljcima.
Sjećanja na teške ratne dane bosutske bojišnice prizvao je i ratni zapovjednik 105. bjelovarske brigade
Stjepan Ivanić. “Braneći ovaj prostor, branili smo Bjelovar, Varaždin,
Zagreb i voljenu Hrvatsku. Ponosim
se svima onima koji su branili ovaj
dio, tada najtežeg ratišta u Hrvatskoj, što je rezultiralo time da je
višestruko brojniji agresor i s bolje
11
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
naoružanim snagama uporno napadao, ali nije prolazio. Pred njega
su stali hrabri branitelji, visoko motivirani te s nadljudskim naporima
i velikom hrabrošću spriječili njegovo daljnje napredovanje i zato
im velika hvala. Za tu smo našu
upornost, volju i domoljublje platili
određene žrtve kojih se prisjećamo
i danas”. Skupu su se obratili i
vukovarsko-srijemski župan Božo
Galić koji se posebno zahvalio
obiteljima žrtava, upravo onima
koji su odgojili takve sinove da vole
su u trenutku pogibije imali samo
goli život kojeg su dali za bolje
sutra, za mir i slobodu hrvatskih
naraštaja. U ime ministra obitelji,
branitelja i međugeneracijske solidarnosti Tomislava Ivića skup je
pozdravio Andrija Kolobarić. Naglasio je kako se danas prisjećamo
44 hrvatska viteza, branitelja Komletinaca i bosutske bojišnice, koji
su na slavonskoj ravnici poginuli
za svoju Hrvatsku. Izaslanik ministra obrane RH i načelnika Glavnog
stožera oružanih snaga RH, za-
svoj dom i domovinu, naglasivši
kako se radi o trenucima sudaranja
ponosa i tuge. Župan Bjelovarsko-bilogorske županije Miroslav
Čačija istaknuo je kako nam naši
hrabri mladići trebaju biti uzor. Oni
povjednik Gardijsko-oklopno mehanizirane brigade, brigadir Siniša
Jurković u svom je govoru posebno
istaknuo kako borbena djelovanja
tijekom jeseni 1991. u Komletincima i bosutskoj bojišnici nisu bila
12
OTOČKI List
Prosinac 2011.
Glasilo Grada Otoka
značajna samo za ovaj kraj, nego
su imala i veliku važnost u okviru
obrambenih napora RH da predvidi
prodor agresora sa istoka. Poslije
zauzimanja Vukovara, neprijatelj
je želio nastaviti s provedbom svog ratnog plana, odsijecanja većeg
dijela hrvatskog teritorija. Jedno
je od ključnih područja planiranog
prodora bila bosutska bojišnica i
područje Komletinaca. Početkom
prosinca 1991. godine branitelji su
se Komletinaca suočili s, do tada,
najsnažnijim pokušajem proboja
bosutske bojišnice od strane bivše
JNA i srpskih paravojnih postrojbi. Branitelji su Komletinaca i
bosutske bojišnice razbili svaku
iluziju neprijatelja o daljnjem napredovanju te trajno stabilizirali
bojišnicu. Njihov će doprinos u
obrani domovine ostati zauvijek
zapisan u povijesti stvaranja moderne hrvatske države. Skupu se obratio i ministar turizma Damir Bajs
koji je bio pripadnik 105. bjelovarske brigade. Napomenuo je kako
se danas kada je Hrvatska članica
NATO saveza i buduća članica EU
neki događaji čine jako dalekima te
se prisjetio svega onoga što je tome
prethodilo.
Da mladi naraštaji s ljubavlju uče
o Domovinskom ratu, pokazali su
i komletinački osnovnoškolci koji
su izveli prigodni program, čime
je završeno obilježavanje 20. obljetnice pogibije branitelja Komletinaca.
Jelena Zovak
13
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
Prosinac 2011.
Godina XII., broj: 49
GRAD OTOK I GRAD ČAZMA POTPISALI
POVELJU O PRIJATELJSTVU I SURADNJI
3. su prosinca gradonačelnik Grada
Otoka Josip Šarić i gradonačelnik
Grada Čazme Dinko Pirak u Otoku
potpisali Povelju o prijateljstvu i
suradnji između dvaju gradova.
Povelju su gradonačelnici potpisali pred predsjednicom Gradskog vijeća Grada Čazme Andreom
Prugovečki Klepac, predsjednikom Gradskog vijeća Grada
Otoka Stjepanom Topalovićem,
bjelovarsko-biligorskim županom
Miroslavom Čačijom, ministrom
turizma Damirom Bajsom te drugim dužnosnicima i braniteljima
14
iz Bjelovarsko-bilogorske županije
nakon obilježavanja obljetnice
pogibije branitelja u Komletnicima. Iskorištena je prilika da se
još jedanput potvrdi prijateljstvo
dvaju gradova nastalo za vrijeme
Domovinskog rata i to u službenom
obliku
potpisivanja
Povelje.
Gradonačelnik Josip Šarić istaknuo
je kako potpisivanje Povelje, prije
svega, znači izricanje zahvalnosti
svih Komletinčana i Otočana onima
koji su 1991. nesebično došli pomoći
braniti domovinu na ovom prostoru. Dinko Pirak, gradonačelnik
Čazme, izrazio je zadovoljstvo
zbog potpisivanja Povelje upravo
na današnji dan kada se prisjećamo
poginulih branitelja i napomenuo
kako se nada još bliskijoj suradnji
na svim područjima između Otoka
i Čazme. Potpisivanjem Povelje
sporazumno se prihvaća uspostavljanje posebne uzajamne prijateljske
suradnje i solidarnosti, s ciljem
jačanja prijateljskih odnosa te gospodarskog, socijalnog, kulturnog,
turističkog, ekološkog, obrazovnog
i sportskog razvoja.
Jelena Zovak
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
IZVJEŠĆA SA SJEDNICA GRADSKOG
VIJEĆA GRADA OTOKA
Na petnaestoj je sjednici Gradskog
vijeća održanoj 7. rujna razmatran
niz točaka. Vijećnici su prihvatili
izvješće o obavljenoj financijskoj
reviziji Grada Otoka za 2010. godinu. Dogradonačelnik Pućo naglasio je kako je, po prvi put otkad je
Otok jedinica lokalne samouprave,
izraženo bezuvjetno pozitivno
mišljenje na financijsko poslovanje Grada Otoka za 2010. godinu.
Dakle, financijsko je poslovanje
Grada Otoka za navedeno razdoblje bez primjedbi Državne revizije.
Osim toga, vijećnici su prihvatili i
polugodišnje financijsko izvješće
Grada Otoka za 2011. godinu. Ostvaren je višak ukupnih prihoda
nad rashodima za nešto više od
milijun kuna. Jedna je od točaka
dnevnog reda bio i Prijedlog Programa razvoja Poduzetničke zone u
Otoku. Tim se programom određuje
Poduzetnička zona Otok te se
utvrđuju mjere i aktivnosti izgradnje i financijska sredstva za njegovu
realizaciju. Cilj je stvaranje povoljnih prostornih i infrastrukturnih
uvjeta za razvoj poduzetništva u
Otoku. Namjera je iskoristiti pogodan položaj Otoka u županiji koja je
prometno dobro povezana, a nove
će prometnice dati još veći značaj
makro i mikro lokaciji poduzetničke
zone. Blizina će grada Otoka većim
gospodarskim središtima županije,
uz mogućnost dobivanja zemljišta
po povoljnim uvjetima, zasigurno
privući i poduzetnike iz drugih
dijelova županije. Jedna je od odluka koju su vijećnici prihvatili bila i
ona o stavljanju izvan snage Odluke
o produženju roka za realizaciju
poduzetničkih projekata. Vijećnici
su razmotrili ponude za otkup
zemljišta u Poduzetničkoj zoni. Iskazana je namjera nekolicine poduzetnika za otvaranjem pogona
u Poduzetničkoj zoni. Prihvaćena
je i Odluka o oslobođenjima i
olakšicama gradskih taksa i komunalnog doprinosa. Vijećnici su
usvojili i Odluku o priključenju
na komunalne vodne građevine.
Priključenje na komunalne vodne
građevine znači spajanje nekretnine, odnosno građevine, na
postojeći javni vodoopskrbni sustav
i postojeći javni sustav odvodnje
kojima se omogućuje stanje funkcionalne sposobnosti za nesmetano
korištenje komunalnih vodnih usluga. Razmotren je i Prijedlog Odluke
o održavanju sahrana. S obzirom da
je nabavljena rashladna komora, a
čija će se upotreba koristiti bez naknade, odlučeno je da se ukopi neće
održavati nedjeljom i blagdanima.
Vijećnici su dali suglasnost na Prijedlog Pravilnika o radu i radnim
odnosima Gradske knjižnice Otok,
a donesena je i Odluka o nabavi
namještaja za opremanje Doma
kulture. S obzirom na predstojeće
parlamentarne izbore, imenovana
je i Komisija za popise birača.
U aktualnom je satu gradonačelnik
Josip Šarić izvijestio vijećnike o
aktivnostima učinjenim od posljednje sjednice Gradskog vijeća.
Govorilo se o završetku Šokačke
magistrale, uređenju okoliša oko
Doma kulture, prenamjeni objekta
sadašnje gradske uprave za potrebe
B-tima hitne medicinske pomoći,
radu Lokalne akcijske grupe, posjetu distriktu Brčko i mogućnostima
prekogranične suradnje.
14. listopada održana je 16. sjednica Gradskog vijeća Grada Otoka.
Vijećnici su razmotrili niz točaka.
Usvajanjem je Pravilnika o stipendiranju studenata slabijeg imovnog
stanja omogućeno raspisivanje
Natječaja za dodjelu stipendija
OTP banke. Vijećnici su prihvatili i Odluku o pokretanju postupka
raspisivanja Javnog natječaja za
prodaju poljoprivrednog zemljišta
u vlasništvu RH na području Otoka
i Komletinaca. Javni će natječaj
biti objavljen u javnom glasilu i na
oglasnoj ploči Grada Otoka. Reba-
lansom je Proračuna Grada Otoka
za 2011. godinu s programima
utvrđeno da je ostvareno smanjenje prihoda za oko 2 milijuna kuna.
Na sjednici je vijeća usvojena i
Odluka o određivanju vrijednosti
jediničnog iznosa po položajnim
zonama za utvrđivanje naknade za
zadržavanje nezakonito izgrađenih
zgrada u prostoru. Imajući na umu
aktualnu socijalnu situaciju,
u
izračunu će se uzeti najniža cijena
propisana zakonom. Gradsko je
vijeće imenovalo Marinu Beuk,
Marka Lagatora, Ružicu Štefanić
i Marijanu Barnjak članovima Upravnog vijeća Predškolske ustanove
„Pupoljak“ Otok. U aktualnom je
satu gradonačelnik Josip Šarić istaknuo niz aktivnosti koje su se
dogodile od posljednje sjednice
Gradskog vijeća. Prema riječima
gradonačelnika Šarića,
očekuje
se da će objekt Hitne medicinske
pomoći biti otvoren do konca godine, a u njemu će posao naći desetak novih djelatnika. Vijećnici su
obaviješteni o osnivanju Koordinacije braniteljskih udruga proisteklih iz Domovinskog rata Grada Otoka iz Otoka i Komletinaca. Cilj je
osnivanja koordinacije učinkovitije
i brže rješavanje braniteljskih problema te utvrđivanje programa radi
obilježavanja predstojećih komemoracija u Otoku i Komletincima.
Gradonačelnik se osvrnuo i na pojavu plakata u Otoku. Vijećnici su Koalicije HDZ-a i HSS-a te Koalicije
SDP-HNS-HSU-HSLS jednoglasno osudili plakatiranja u kojima se
iznose klevete i laži usmjerene na
čelništvo grada i pojedine građane.
Jelena Zovak
15
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
Prosinac 2011.
Godina XII., broj: 49
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
Otočki i komletinački branitelji u Domovinskome ratu
ZVONIMIR ŠAJTOVIĆ
(1959. – 18. prosinca 1991.)
CIVILNA ŽRTVA RATA
Marija (r. Šuljak) i Antun Šajtović u svom su
dugogodišnjem braku imali dvoje djece, kćer Anicu
i sina Zvonimira. Zvonimir je osnovnu školu završio
u Otoku, a u srednju nije išao. Radio je kao sezonski radnik u šumariji, a u Otoku je zasnovao i svoju
obitelj u kojoj je rođena i kćer Andrea. Na početku ratnih zbivanja, Zvonimir se priključuje vojsci, no zbog
liječenja kćeri u Zagrebu, povlači se iz aktivnog sastava. No, mala Andrea sa samo jednom navršenom
godinom ostaje bez svog oca. Naime, Zvonimir se, po
povratku u Otok, našao u svojoj rodnoj kući sa svojim
16
susjedom Peranovićem i bratićem Željkom Šajtovićem
u trenutku kad su neprijateljski avioni napali i Otok. Na
njegovu kuću padaju dvije granate, a Zvonimir u bolnici u Slavonskom Brodu podliježe teškim ozljedama 18.
prosinca 1991. godine. Bolna uspomena na njega živa
je u srcu njegove majke Marije koja, nakon muževe
smrti u srpnju ove godine, sada živi sama u obiteljskoj
kući. Supruga i kćer odselile su se u Njemačku. Zvonimir je, prema majčinom sjećanju, bio omiljen u društvu
i uvijek spreman za pomoć. Njegova je nesretna smrt
još jedan dokaz kako okrutni rat nije birao svoje žrtve.
MARIJAN PETROVIĆ
(19. kolovoza 1965. – 12. kolovoza 1992.)
HRVATSKI BRANITELJ
Marijan Petrović rođen je 19. kolovoza 1965. u Otoku
kao drugo dijete u braku Mije i Ruže ( r. Tomić)
Petrović. Marijan je bio tih, miran i povučen mladić.
Osnovnu je školu završio u svom rodnom Otoku, a u
srednju tehničku išao je u Vinkovce. Marijana su prijatelji jako voljeli upravo zbog njegovog blagog karaktera. Prema sjećanjima majke Ruže i sestre Danice, s
kojom je najviše bio vezan, Marijan nikad nije ulazio u
sukobe s drugima i lako je opraštao. Volio je igrati nogomet i tako je provodio svoje bezbrižne mladenačke
dane. Nakon srednje škole, put za poslom odvodi ga
u Njemačku. U međuvremenu Hrvatsku zahvaća rat, a
Slavonija je najviše na udaru. Marijan nije mogao podnijeti činjenicu kako će on biti zaštićen od svega u tuđoj
zemlji i kako neće dati svoj doprinos za obranu svog
doma. Mučila ga je i činjenica kako neće moći pogledati u oči svojoj obitelji i prijateljima koji su se našli u
središtu najgorih ratnih zbivanja. Ponukan time, vraća
se u Hrvatsku i odmah se priključuje 109. vinkovačkoj
brigadi. Kao aktivni vojnik, prošao je sva bojišta u
blizini, a sudjelovao je i strašnim zbivanjima u susjednoj Bosni. Svoj je mladi život završio u Slavonskom
Brodu 12. kolovoza 1992.
Životi u Marijanovoj obitelji uvijek će biti opterećeni
tugom i patnjom zbog njegove smrti, no njihova srca
neka budu ispunjena ponosom jer zbog njegovih djela
imaju svako pravo na to.
Priredila: Marijana Barnjak
17
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
Prosinac 2011.
Godina XII., broj: 49
20. OBLJETNICA SLAKOVAČKOG
PROGONSTVA
Izaslanstvo je Grada Otoka 20. rujna 2011. kod mosta na Bosutu u
Slakovcima polaganjem vijenca i
paljenjem svijeće obilježilo 20. obljetnicu Dana slakovačkog progonstva i sjećanja na poginule pripadnike
ZNG RH, ubijene i nestale civile
u Domovinskom ratu 1991.-1995.
19. i 20. rujna 1991. dogodio
se najveći progon Slakovčana u
Domovinskom ratu. Iz mjesta je
u ta dva dana prema susjednom
Otoku na slobodnom vinkovačkom
području prognano 939 Slakovčana
od 1493, koliko je prije rata živjelo
u mjestu. Na popisu se poginulih i
nestalih Slakovčana u Domovinskom ratu nalaze imena osmorice
pripadnika Zbora narodne garde i
13 civila ubijenih i nestalih u srpskoj okupaciji Slakovaca.
Jelena Zovak
18
Glasilo Grada Otoka
OTOČKI LIST PREDSTAVLJEN NA
VI. IZLOŽBI LOKALNIH GLASILA
VUKOVARSKO-SRIJEMSKE ŽUPANIJE
U LOVASU
Ovogodišnja je VI. izložba lokalnih
glasila održana 27. rujna u sklopu
XIV. miholjskog kola i Dana
općine Lovas. Uz Otočki su list na
izložbi predstavljeni „Lovaski list“,
ivankovački „Župni odjeci“, „Klas“
iz Starih Jankovaca te „Izvor“, informativno glasilo Zajedničkog
vijeća općina. Glavni su urednici
predstavili svoje tiskovine koje su
danas u najvećem broju popraćene
i web portalima općina i gradova.
Nakon toga je organiziran okrugli
stol na temu „Lokalna glasila i EU
projekti“.
Jelena Zovak
Otočki Dnevni boravak sudjelovao na obilježavanju
Međunarodnog dana starijih osoba u Virovitici
OBILJEŽAVANJE DANA NEOVISNOSTI
Izaslanstvo
je
Grada
Otoka,
predvođeno
dogradonačelnikom
Zvonimirom Pućom,
povodom
obilježavanja Dana neovisnosti položilo vijence i zapalilo svijeće podno spomenika
poginulim hrvatskim braniteljima u Otoku i Komletincima. Hrvatski je sabor 8. listopada 1991. godine zasjedajući
u podrumu Inine zgrade u
Šubićevoj ulici u Zagrebu, a
ne na Markovom trgu zbog
mogućeg zračnog napada,
proglasio neovisnost Republike Hrvatske. Ustvrdivši da
OTOČKI List
je istekla tromjesečna odgoda
Ustavne odluke od 25. lipnja,
saborski su zastupnici donijeli
Odluku o odcjepljenju Republike Hrvatske od SFRJ i
njezinom
osamostaljivanju.
Republika Hrvatska raskinula
je sve državno-pravne veze na
temelju kojih je, zajedno s ostalim republikama i pokrajinama, tvorila dotadašnju SFRJ.
Jelena Zovak
U
organizaciji
je
Ministarstva obitelji, branitelja i
međugeneracijske solidarnosti, u
suradnji s gradom Viroviticom, 1.
listopada obilježen Međunarodni
dan starijih osoba. Tim se povodom u sportskoj dvorani Tehničke
škole u Virovitici okupilo oko 300
sudionika, korisnika i provoditelja programa međugeneracijske
solidarnosti iz cijele Hrvatske,
a na središnjoj je svečanosti sve
u ime organizatora pozdravio
ministar obitelji, branitelja i
međugeneracijske
solidarnosti
Tomislav Ivić. Grad Otok i program
‘Dnevni boravak i pomoć u kući
starijim osobama’ predstavljao je
voditelj programa Tomislav Vican,
domaćica Dnevnog boravka Ivana
Blašković, gerontodomaćica Ilinka
Varga te korisnica programa Ivana
Jurković. Na Sajmu su dnevnih bo-
ravaka tom prilikom korisnici programa izložili svoje ručne radove
koji su nastali na njihovim radionicama.
Tomislav Vican
19
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
Prosinac 2011.
Godina XII., broj: 49
HGSS Stanica Vinkovci izvela
potražnu vježbu na Virovima
U subotu su se 22. listopada na Virovima okupili članovi HGSS Stanice Vinkovci te izviđači iz Otoka i
Vinkovaca. HGSS Stanica Vinkovci najmlađa je stanica u Hrvatskoj,
osnovana u listopadu 2009. godine.
Zlatko Becić, tajnik Stanice
Vinkovci, pozdravio je prisutne
izviđače i objasnio im način na koji
će se potražna vježba izvesti. Na-
20
kon što su pripadnici HGSS Stanice
Vinkovci razdijelili izviđače u četiri
grupe, krenulo se u obuku koja je
trajala pola sata po grupi. Grupe su
se rotirale pa su tako svi izviđači
imali priliku rukovati radiostanicama, GPS uređajem, sudjelovati u
pružanju prve pomoći, naučiti kako
se ozlijeđena osoba transportira
te isprobati jednu od speleoloških
tehnika penjanja - DED tehniku. Na
kraju je napravljena završna vježba
potrage za izgubljenim osobama
na vrlo teškom i neprohodnom
šumskom području Spačvanskog
bazena. Jelena Zovak
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
HODOČASNIČKI DAN U
BRODSKOM SVETIŠTU
Listopad je Gospin mjesec i mjesec
krunice, a 8. listopada hodočasnički
je dan u kojemu su se, u subotu 8.
listopada 2011. godine, brojnim
hodočasnicima u ovo poznato brodsko svetište u župnoj crkvi Sv. Stjepana Kralja, predvođeni župnikom
Antunom Kneževićem, pridružili
i članovi otočkog crkvenog
Mješovitog zbora «Blaženi Alojzije Stepinac». Na poziv gospodina
Ivana Lenića, župnika i upravitelja Gospinog svetišta u Brodu, sa
svojim su voditeljem prof. glazbe
Janom Valenćikom otočki pjevači
sudjelovali u liturgijskom slavlju pjevanjem
na misi koja je toga dana
služena pod geslom
«Dušo duše Hrvatske,
Isusova Mati, Sunce
naših stradanja, ne prestani nam sjati.» Upravo
ovoga 8. listopada u Gospinom je svetištu po prvi
puta proslavljen i spomen bl. Ivana Pavla II. te
su upućene molitve zahvale povodom državnog
blagdana, Dana hrvatske
neovisnosti. Svečano je
euharistijsko slavlje s molitvom za domovinu u velikoj
dvorani župnoga Pastoralnog centra «Vid Mihaljek»
predvodio glavni urednik
Glasa Koncila mons. Ivan
Miklenić, a koncelebrirali su
Ivan Lenić, župnik i upravitelj svetišta u Brodu, otočki
župnik prečasni gospodin
Antun Knežević i otočki
župni vikar vlč. Branimir
Mađarac. Za vrijeme mise
blagoslovljen je kip bl. Ivana
Pavla II. , a na kraju misnog
slavlja, Gospi u čast, otočki je
zbor premijerno iz svog repertoara
izveo i svečanu višeglasnu skladbu Ave Maria autora G. Caccinia,
u obradi Jeana-Loupa Bellota.
Srdačno dočekani i uz brojne pohvale ispraćeni, pjevači otočke župe
pozvani su na novi susret koji će,
kako je dogovoreno, biti realiziran
u božićno vrijeme.
Anica Valenćik
21
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
Prosinac 2011.
Godina XII., broj: 49
U OTOČKOJ ŽUPNOJ CRKVI ODRŽANA SVETA
MISA ZAHVALNICA
Bogatstvo je narodnih nošnji koje
su se 16. listopada slile u župnu
crkvu sv. Antuna Padovanskoga
u Otoku dokazalo kako se otočki
župljani znaju zahvaliti Bogu za sva
njegova dobročinstva. Svečana je
procesija i prinos darova i plodova
zemlje učinilo euharistijsko slavlje
doista svečanim i posebnim. Župnik
Antun Knežević u homiliji je pods-
22
jetio da ima jako puno malih stvari
s kojima živimo, a o njima gotovo i
ne razmišljamo, iako su to posebni
darovi Božji. Potaknuo nas je na
neprestano zahvaljivanje Bogu za
sve. Mladi obučeni u narodne nošnje
prinijeli su pred oltar kruh, vino i
vodu, Bibliju, križ, cvijeće, voće i
povrće, svijeću, kukuruz, pšenicu
i zemlju. Svojim je pjevanjem,
uz tamburašku pratnju tamburaša
KUD-a „Josip Lovretić“, svetu
misu uveličao i Mješoviti zbor Alojzija Stepinca. Zajedničkom je fotografijom i tradicionalnim šokačkim
kolom ispred župne crkve završena
još jedna nedjelja zahvalnica.
Marijana Barnjak
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
U OTOKU ODRŽAN ZNANSTVENI SKUP
„ŽIVOT I DJELO JOSIPA KOSORA“
U povodu 50. obljetnice smrti
Josipa Kosora ( 1961.-2011.), u
sklopu Dana Ivana i Josipa Kozarca, u Otoku je u petak 14. listopada
održan Znanstveni skup „Život i
djelo Josipa Kosora“ , večer poezije i pjesme „Milovo sam garave i
plave“ te dodjela nagrada. Sve je
započelo u središtu grada podno
spomenika Josipu Kosoru gdje
su se okupili znanstvenici koje je
dočekao gradonačelnik Josip Šarić
sa svojim suradnicima. Znanstveni
se skup „Život i djelo Josipa Kosora“ održao u otočkoj šumariji.
Na tom se znanstvenom skupu
okupilo nekoliko znanstvenika s
područja književnosti koji se u
svom radu bave i istraživanjem lika
i djela Josipa Kosora, književnika
koji je jedan dio svog života proveo u Otoku. Bili su to Anica Bilić,
Branka Brlenić Vujić, Marica
Grigić, Miroslav S. Mađer, Ivica
Matičević, Antun Pavešković i Vesna Vlašić. Moderator je i voditelj
bio akademik Dubravko Jelčić. Na
tom se znanstvenom skupu moglo
čuti dosta zanimljivih pojedinosti o
kojima građani Otoka i ne znaju baš
Dome”) često spominju poznati
toponimi, ljudi koji su bili dio
otočkog društvenog života, običaji
i druge zanimljivosti vezane uz
naš grad. Na kraju se znanstvenog
skupa obratio i gradonačelnik Šarić
koji je iskazao iznimno zadovoljst-
previše. Naime, Josip Kosor u Otok
se iz Dalmacije doselio u četvrtoj
godini života. U Otoku je proveo
cijelu svoju mladost. U njegovim
se književnim djelima ( Rotonda,
Rasap, Požar strasti, U “Caffe du
upriličena dodjela nagrada te večer
poezije i pjesme. Sve se odvijalo
u organizaciji Društva hrvatskih
književnika, vinkovačke Naklade
„Privlačica“ i Grada Otoka. Sve je
Otočane i goste pozdravio Božidar
vo što se završna večer Dana Josipa
i Ivana Kozarca održala upravo u
Otoku, gradu s kojim su povezana
dva velika književna imena, ime
Josipa Kosora i Josipa Lovretića.
Program se te završne večeri nastavio u Restoranu „Otok“ gdje je
Petrač,
predsjednik
Društva
hrvatskih književnika koji je
poručio kako bi ta književna večer
u svakoga trebala usaditi nešto
čega se treba sjećati cijeloga života.
U umjetničkom je dijelu programa
sudjelovao Branimir Bošnjak,
Ružica Cindori, Pajo Kanižaj,
Miroslav S. Mađer, Vojislav
Sekelj, Tomislav Žigmanov te TS
„Šumari“. Na kraju su dodijeljene i
nagrade „Dani Josipa i Ivana Kozarca“. Šima Dominković je Povelju
uspješnosti dodijelio Franji Nagulovu za Knjigu izlaska. Knjigom
je godine proglašena „Poetika
buke“ Gorana Rema. Nagrada za
životno djelo ove je godine pripala
akademiku Stjepanu Damjanoviću,
hrvatskom jezikoslovcu, redovnom
profesoru na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Stjepan
Damjanović u Matici je hrvatskoj
od 1999. do 2002. godine obnašao
dužnost glavnog tajnika, a kasnije
je imenovan i potpredsjednikom.
Osim toga, u MH objavio je i niz
svojih knjiga (Slovo iskona, Jazik
otačaski, Mali staroslavenskohrvatski rječnik, Jezik hrvatskih
glagoljaša), a pokrenuo je i biblioteku Inozemni kroatisti. Završna
je večer 17. dana Josipa i Ivana Kozarca pokazala kako se vrijednost
života i rada Josipa Kosora ne zatire, već naprotiv, njegova se djela
tek trebaju istražiti.
Marijana Barnjak
23
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
Prosinac 2011.
POLOŽENI VIJENCI POVODOM BLAGDANA SVIH SVETIH
Otok i Komletinci zasvijetlili za Vukovar
Te su stotine zapaljenih svijeća
gorjele za žrtve Vukovara, za sve
pobijene i stradale u tromjesečnoj
obrani i sva pogubljenja nakon
sloma 18. studenog 1991., kada
su u grad ušle snage JNA i srpske
paravojske.
Otočani i Komletinčani mogu
24
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
Kolona sjećanja „Brčko Vukovaru” prošla
kroz Otok
Veterani 108. brigade HVO-a Herceg-Bosne organizirali su Kolonu
sjećanja „Brčko Vukovaru”. 16.
studenog 2011. krenuli su veterani
nakon svete mise i blagoslova kolone u Brčkom na put do Vukovara
dugačak 75 kilometara.
Kolona se kretala kroz mjesta
Brčko, Gunja, Drenovci, Vrbanja, Spačva, Otok, Privlaka, Novi
Jankovci, Stari Jankovci, Petrovci,
Vukovar.
Drugi su se dan hoda pripadnici kolone zadržali u Otoku kod spomenika poginulim braniteljima. Dočekao
ih je predsjednik UDVDR-a Mijo
Lamešić, a prisutne je pozdravio i
otočki dogradonačelnik Zvonimir
Pućo.
Jelena Zovak
Povodom blagdana Svih svetih
izaslanstvo je Grada Otoka polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća
odalo počast svim žrtvama Domovinskog rata. Zajedničku je molitvu
na mjesnom groblju u Komletincima predvodio velečasni Ivan Bešlić
nakon čega je položen vijenac
podno središnjeg križa. Izaslanstvo
je Grada Otoka zastalo i u spomenparku u Komletincima i Otoku
gdje su položeni vijenci i zapaljene
svijeće. Po završetku molitvenog
obreda kojeg je prečasni Antun
Knežević predvodio na mjesnom
groblju u Otoku, gradonačelnik je
položio vijenac i zapalio svijeću
kod središnjeg križa.
Jelena Zovak
Velik se broj Otočana i
Komletinčana okupio 18. studenog u središnjim parkovima kako
bi odali počast žrtvama herojskog
grada Vukovara. Građani Otoka i
Komletinaca i teške su 1991. godine proživljavali vukovarske dane
kada su i sami sudjelovali u njegovoj obrani. Svake se godine pale
svijeće u znak sjećanja, no ova je
20. obljetnica posebno svečano
obilježena.
Godina XII., broj: 49
posvjedočiti stihove poznate skladbe koja je snažila sve Vukovarce
- „iz boli i smrti niknut će cvijeće
i nikada narod zaboravit neće Vukovar“!
Marijana Barnjak
OTOČKA GRADSKA UDRUGA UMIROVLJENIKA
POSJETILA VUKOVAR
Umirovljenici iz Otoka i Komletinaca već tradicionalno posjećuju Vukovar. Ove su se godine odlučili da
to bude upravo u danima dvadesete
obljetnice pada tog grada. Posjetu
su se priključili i dogradonačelnik
Zvonimir Pućo te predsjednik
Gradskog vijeća Stjepan Toplavić.
Po dolasku u Vukovar najprije su
se zaustavili na Trpinjskoj cesti kod
spomen-doma hrvatskim braniteljima. Položili su vijenac i zapalili
svijeće kod spomenika Blagi Zadri,
uz prigodnu molitvu. Nakon toga,
uputili su se prema Ovčari. Posjetili
su Spomen-dom Ovčara. Ondje im
je djelatnik Spomen-doma ukratko
ispričao povijest gradnje i objasnio simboliku pojedinih elemenata.
Između ostalog, naveo je kako se
na zidovima nalazi 261 fotografija,
a među njima su 192 identificirane od 200 žrtava ekshumiranih
iz masovne grobnice. Najmlađemu
je bilo 16 godina, a najstarija žrtva
imala je 72 godine. Dvije su žrtve
bile žene, od kojih je jedna bila
trudnica. Umirovljenici su se po
odlasku upisali i u knjigu dojmova.
Vidno potreseni, uputili su se prema spomeniku na Ovčari gdje su
položili vijenac i zapalili svijeće.
Putujući prema zadnjoj postaji, vukovarskom Memorijalnom groblju
žrtava Domovinskog rata, predsjednik Udruge umirovljenika Jure
Ćutuk prisjetio se kako je Vukovar
izgledao 1998. godine, s obzirom
da je Udruga umirovljenika od-
mah nakon provedbe mirne reintegracije posjetila stratište na Ovčari.
Dojmovi se od tada do danas nisu
promijenili. Ostaje ogorčenje i
žalost za nevinim ljudima koji su
mučeni i ubijeni, ali i iskrena nada
da se zločin takvih razmjera više nikada neće dogoditi.
Jelena Zovak
25
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
Prosinac 2011.
Godina XII., broj: 49
PROLJETNI GODIŠNJI OPHOD FILIPOVČICE IZ
KOMLETINACA IMA SVOJSTVO NEMATERIJALNOG
KULTURNOG DOBRA RH
Ministarstvo kulture na temelju
članka 12. stavka 1. Zakona o
zaštiti i očuvanju kulturnih dobara
(“Narodne novine”, broj 69/99,
151/03, 157/03, Ispravak 87/09,
88/10, 61/11) i članka 20. stavka
1. Pravilnika o obliku, sadržaju i
načinu vođenja Registra kulturnih
dobara Republike Hrvatske (“Narodne novine”, broj 89/11) donijelo
je rješenje kojim se utvrđuje da
proljetni godišnji ophod filipovčice
iz Komletinaca ima svojstvo nematerijalnog kulturnog dobra u
smislu članka 9. stavka 1. alineja
2. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Za sve je propisan i
niz mjera zaštite kao što je osiguravanje dostupnosti dobra javnosti, promoviranje kulturnog dobra
održavanjem stručnih skupova,
smotri folklora, festivala i sl. putem
elektroničkih medija itd., educiranje
stručnog kadra za prenošenje znanja i vještina putem seminara, radionica, formalnog i neformalnog obrazovanja, itd. Proljetni se godišnji
ophod filipovčice iz Komletinaca
odvija na blagdan svetog Filipa i
Jakova, 1. svibnja. Prema kazivanjima starijih kazivača, u ophodu
26
su do kraja pedesetih godina 20.
stoljeća sudjelovale mlade djevojke
iz mjesta, a otada tradiciju ophoda
godišnje i po potrebi oživljava mjesno kulturno-umjetničko društvo.
Iako prilagođeno
sceni i različitim
priredbama,
i
dalje su sudionice
mlade djevojke iz
Komletinaca koje
prikazuju ophod
prema tradiciji,
bose, odjevene u
bjelinu narodnog
ruha s povezanim
dugačkim
vrpcama od vrata na
dolje (u bojama
crven-bijeli-plavi
koje simboliziraju hrvatsku pripadnost) i s prolistalim grabovim
granama u rukama koje su im priredili njihovi
mladići (momci) ili očevi.
U ophodu ih,
na scenskom
nastupu, prate
i momci, a u
novije vrijeme
i
tamburaši.
O b i č a j
filipovčica
oživljen je 1.
svibnja 2000.
godine
u
Ivankovu te u
Đeletovcima,
Bapskoj i u
Iloku
među
Slovacima,
gdje je i najduže
zadržan kao utjecaj zapadnoeuropske kulture na tim prostorima.
Spomenute se običajne pojavnosti
na 1. svibnja povezane s godišnjim
buđenjem prirode mogu dovesti u
vezu, dok je komletinačka praksa
jedinstvena i nezapamćena jedino
u tom šokačkom mjestu. Kulturnoumjetničko društvo “Filipovčice”
iz Komletinaca jedini je nositelj
ophoda. U sadašnje se vrijeme
ophod filipovčica među sudionicima doživljava kao zahvala slavonskoj šumi koja se svake godine
iznova zazeleni i svojom ljepotom
nadahnjuje ljude.
Povjerenstvo
za nematerijalnu kulturnu baštinu
Ministarstva kulture na sjednici
16. rujna 2011. godine ocijenilo
je da proljetni godišnji ophod
filipovčice iz Komletinaca ima
svojstvo nematerijalnog kulturnog
dobra, kako to definira Zakon o
zaštiti i očuvanju kulturne baštine
u članku 9. stavak 1. alineja 2. Na
osnovi predočene dokumentacije
i iznesenih činjenica, a prema preporuci Povjerenstva za nematerijalnu kulturnu baštinu, Stručno je
povjerenstvo za utvrđivanje svojstva kulturnog dobra na sjednici
održanoj 19. listopada 2011. godine
utvrdilo da proljetni godišnji ophod
filipovčice iz Komletinaca ima svojstvo kulturnog dobra.
Marijana Barnjak
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
INTERVJU S MARIJOM ČORIĆ,
PREDSJEDNICOM KUD-a „FILIPOVČICE“
KOMLETINCI
Povodom uvrštavanja proljetnog
godišnjeg ophoda filipovčice iz
Komletinaca na Listu zaštićenih
nematerijalnih kulturnih dobara
donosimo intervju s predsjednicom KUD-a „Filipovčice“ Marijom
Čorić:
Kako je došlo do uključivanja
proljetnog godišnjeg ophoda
filipovčice u područje nematerijalne kulturne baštine?
ulica u Komletincima imala svoju
filipovčicu te da su djevojke išle u
šumu na kraju svoje ulice po grane
drveća, tako da su grane koje su
djevojke nosile bile od različitog
drveća, tj. od onoga koje je u toj
šumi prevladavalo. Osim toga,
postojalo je i svojevrsno rivalstvo
među ulicama, tko će u nečemu
biti drugačiji. To je, definitivno, bio
prvi korak i oživljavanje običaja u
samom mjestu. Nakon toga, dobili
smo potporu gradskih vlasti da organiziramo i drugu po redu Smotru
proljetnih običaja, a priča oko naših
filipovčica dobila je sasvim novu
dimenziju kada smo, uz pomoć
više muzejske savjetnice Ljubice
Gligorević,
odlučili pokrenuti
postupak uvrštavanja običaja u nematerijalno kulturno dobro.
Prije svega, bili smo svjesni vrijednosti našeg običaja. Tome u
prilog govori i naziv našeg KUDa „Filipovčice“ prema običaju koji
se izvodio uoči blagdana svetog
Filipa i Jakova. Društvo je započelo
s radom 1964. godine. Običaj se
dugi niz godina prikazuje na sceni,
prvenstveno na Vinkovačkim jesenima. Novi se impuls dogodio
kada smo 2009. godine u okviru
Otočkog proljeća dobili zadatak da
organiziramo prigodnu priredbu u
Komletincima. Tada je Marija Đoić,
jedna od naših članica, predložila
da oživimo običaj filipovčice, tj.
da ga izvedemo na način kako se
nekada izvodio. Prvu smo Smotru
proljetnih običaja organizirali s
Udrugom žena „Gagulanke“. Prije
same organizacije smotre, konzultirali smo se s Ljubicom Gligorević,
višom muzejskom savjetnicom
u Gradskom muzeju Vinkovci,
koja nam je pružila podršku u
oživljavanju običaja i uvelike pomogla svojim stručnim savjetima.
Ja sam se maksimalno potrudila.
Otišla sam u Zagreb u Institut za
etnologiju i folkloristiku gdje sam
skupila svu dostupnu građu o našem
običaju. Našla sam jedan diplomski rad i Lovretićevu rekonstrukciju
običaja, a nakon toga uslijedilo je
istraživanje po samim Komletincima. Informacije koje sam prikupila
bile su različite i oprečne. No, na
kraju smo zaključili kako je svaka
27
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
Prosinac 2011.
Godina XII., broj: 49
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
RAD GRADSKE KNJIŽNICE OTOK
Na temelju Odluke o osnivanju Gradske knjižnice Otok od
19. ožujka 2010. godine koju je
donijelo Gradsko vijeća Grada
Otoka, Trgovački je sud u Osijeku
u sudski registar 7. srpnja 2010. upisao Gradsku knjižnicu Otok kao
javnu ustanovu koja knjižničnu
djelatnost obavlja kao javnu službu.
Knjižnica obavlja djelatnost prema
zakonu, osnivačkom aktu, Statutu i
drugim općim aktima. Prema namjeni i sadržaju knjižničnog fonda,
Knjižnica je, sukladno odredbama
zakona, narodna knjižnica.
Knjižnična se djelatnost u našem
gradu zadnjih 20-ak godina odvijala
samo u župnoj i školskoj knjižnici.
Sve su knjige koje je Ogranak
Gradske knjižnice Vinkovci imao
u Otoku prije Domovinskoga rata
uništene ili izgubljene, tako da se
fond počeo iznova stvarati pa je
Gradska knjižnica Otok u nekoliko posljednjih mjeseci dobila oko
3500 knjiga koje su dar knjižnica iz
Vinkovaca, Osijeka, Županje, Koprivnice, Vukovara, Iloka i Rijeke,
a tu je i nekoliko građana Otoka
i Komletinaca koji su nesebično
(. A priča oko naših filipovčica
dobila je sasvim novu dimenziju
kada smo uz pomoć muzejske savjetnice Ljubice Gligorević odlučili
pokrenuti postupak uvrštavanja
običaja u nematerijalno kulturno
dobro u cemu je ona vec postupak
pokrenula. )
Koliko je dugo trajao taj
postupak?
Postupak je trajao gotovo dvije godine, da bismo, napokon, početkom
studenog dobili rješenje Ministarstva kulture prema kojemu Proljetni
godišnji ophod filipovčice iz Komletinaca ima svojstvo nematerijalnog kulturnog dobra te je uvršten
u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske – Listu zaštićenih
28
kulturnih dobara.
Što je, po Vama, bilo presudno
za uvrštavanje običaja u nematerijalno kulturno dobro?
Smatram da je presudno bilo to
što je običaj prepoznat od zajednice kao dio naše kulturne baštine.
Naglašavam i važnost stručne
pomoći Ljubice Gligorević. Vjerujem da smo kombinacijom tih
elemenata vrlo lako zadovoljili
kriterije koje propisuje Ministarstvo
kulture kako bi naš običaj naposljetku bio i uvršten.
poklonili svoje posve nove ili malo
čitane knjige.
Posudba se trenutno ne obavlja jer
to ne dopuštaju uvjeti, a obrada se
knjižnične građe i sva djelatnost
Gradske knjižnice Otok privremeno odvija u prostorijama Osnovne
škole Josipa Lovretića u Otoku, a
njezino će pravo sjedište uskoro
postati treći kat Doma kulture u
središtu grada. Naime, u programe
Ministarstva kulture za investicijske
potpore 2011. uvrštena je i Gradska
knjižnica Otok za koju su osigurana
sva potrebna sredstva za kupovinu
opreme, a to će biti završeno u prosincu 2011. godine.
Novoosnovana
će
Gradska
knjižnica biti podijeljena u posudbeni odjel, zavičajnu zbirku, dječji
kutak, studijsku čitaonicu, čitaonicu
dnevnog tiska i računalnu učionicu,
a tu je i velika terasa koja će biti
korištena kao pozornica za ljetne
književne večeri, filmske projekcije
i sl. Posebna će briga biti posvećena
djeci i mladima za koje će se organizirati raznovrsne primjerene aktivnosti koje potiču učenje, čitanje
i kreativnost. Bez obzira što još
nema svoj pravi prostor, Gradska
je knjižnica već organizirala dvije
promocije knjiga u sklopu Otočkog
proljeća. Bila je to promocija knjige
„Gorka voda“ Marina Benakovića i
„Nemirne godine“ Anice Valenćik.
Knjižnica će tako postati značajno
kulturno žarište Otoka, Komletinaca i okolnih općina raznovrsnim
programima namijenjenim svim
dobnim skupinama građana. Ovim
se putem pozivaju svi građani koji
posjeduju očuvane i knjige koje
nisu starije od 20-ak godina, knjige
koje im nisu više potrebne, a za koje
smatraju da će biti korisne budućim
članovima Gradske knjižnice Otok,
neka se jave u prostor Gradske
knjižnice u otočkoj osnovnoj školi.
Marijana Barnjak
Dužni smo običaj čuvati, njegovati
i održavati. Nastojat ćemo naglasiti
posebnost našega običaja i poraditi
na njegovoj promidžbi. Ove smo
godine u proljeće snimili dokumentarni film o filipovčicama koji će se
prikazati krajem travnja iduće godine na HRT-u.
Razgovarala: Jelena Zovak
Kakve su Vaše obveze naspram
ovog zaštićenog nematerijalnog
kulturnog dobra?
29
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
Prosinac 2011.
Godina XII., broj: 49
ČLANOVI DVD-a KOMLETINCI BORAVILI U
KAMPU VATROGASNE MLADEŽI U FAŽANI
Dugogodišnji su dobri odnosi
između DVD-a Komletinci i DVDa Pula, doveli i do svečanog čina
potpisivanja povelje prijateljstva
između ta dva društva 30. travnja
2011. godine u Puli na proslavi
60. godišnjice nastavka djelovanja rada DVD-a Pula, a ujedno i
godišnjoj skupštini društva, pred
mnoštvom uzvanika iz Istre i Pule,
iz HVZ-a na čelu sa načelnikom
gosp. Željkom Popovićem, a
društva su zastupali predsjednik i
domaćin Petar Znahor te predsjednik DVD-a Komletinci Josip Jurić.
DVD Pula svojim je prijateljima
iz Komletinaca poklonilo kosilicu
za travu na koju se mogu montirati i mnogi drugi alati, kao i osam
ručnih radiostanica te baznu radiostanicu i antene s repetitorima
koji mogu hvatati udaljenost do 20
kilometara. Također, treba naglasiti
kako su u ovom teškom vremenu
članovi DVD-a Pula u Hrvatski
vatrogasni kamp u Fažanu odvezli 22 vatrogasca iz Komletinaca na
vatrogasna druženja. Bila je to jedna desetina mladeži dječaka, jedna desetina mladeži djevojčica te
zapovjednik Antun Zrno koji kao
dugogodišnji i iskusni prijašnji zapovjednik kampa sada samo obnovio svoje znanje. DVD Pula bio
je pokrovitelj prijevoza, smještaja,
prehrane i svih izleta koji su bili
priređeni za vatrogasce iz Komletinaca od 5. do 11. rujna 2011., a
kako je vrijeme bilo iznimno lijepo,
djeca su mogla uživati i u moru.
Mlade je komletinačke vatrogasce
dočekao otočki gradonačelnik Josip Šarić sa svojim suradnicima,
Stjepanom Topalovićem, Josipom
Dabrom i Josipom Mareljićem.
DVD Komletinci ovim se putem
zahvaljuje prijateljima iz DVD-a
Pula i njihovom predsjedniku Petru Znahoru, ravnateljici OŠ Vladimira Nazora Komletinci, Gradskom
vijeću Grada Otoka, gradonačelniku
Josipu Šariću te predsjedniku Mjesnog odbora Komletinci Josipu
Mareljiću.
Uz vatrogasni pozdrav
„Vatru gasi, brata spasi“
Josip Jurić,
predsjednik DVD-a Komletinci
Druženje članova ŠRU “Starovirac” na Virovima
6. studenog 2011. godine ŠRU “Starovirac” sa svojim je članovima i gostima održala jedno ugodno druženje u
ribičkom domu na Virovima, a povodom završnice ribičkog natjecanja za ovu godinu. Svim je ribičima poznato
kako je natjecateljska sezona bila vrlo uspješna za sve kategorije, a ovo je druženje je proteklo u veseloj ribičkoj
atmosferi.
ŠRU “STAROVIRAC” OTOK
29. veljače 2011. godine osnovana je ŠRU “Starovirac” nova,
a njihovim članovima nije bitna lova,
kada je u pitanju pecanje,
a posebno ribičko natjecanje.
Bitno je da se dobro družimo,
svima da ruku i pomoć pružimo.
U ribičkom duhu da odgajamo kadete,
u našoj je udruzi dobro došlo svako dijete.
Što su pokazali naši kadeti i kadetkinje,
da su u natjecanju odlični i posjeduju dobre vrline.
Od šesto udruga u Hrvatskoj, sedmi biti,
s tim se može svaki Starovirac ponositi.
Velimir Draženović,
predsjednik ŠRU „Starovirac“
30
SJEDNICA PREDSJEDNIŠTVA
NADZORNOG ODBORA UDNZ
4. studenog 2011. godine održana
je sjednica predsjedništva Nadzornog odbora UDNZ. Predsjednik udruge Ilija Klarić izvijestio je
članove NO o aktivnostima koje
su provedene od zadnje sjednice.
13. je rujna u Zagrebu svečano
obilježena 20. obljetnica blokada i
osvajanja vojarni i vojnih objekata
u kojoj su sudjelovali dragovoljci
odreda Narodne zaštite. U tim su
vojnim akcijama, prema podacima
udruge, poginula 162 pripadnika
Narodne zaštite. Osim toga, predsjednik je istaknuo kako je na posljednjoj sjednici Hrvatskog sabora
28. listopada odlučeno da se 15.
ožujka proglasi spomen-danom
osnutka Narodne zaštite. Time je
ostvareno jednogodišnje nastojanje
UDNZ za proglašenjem ovoga dana
spomen-danom, s obzirom da je
15. ožujka 1991. godine osnovano
Međustranačko vijeće Narodne
zaštite dogovorom svih političkih
stranaka.
Članovi NO UDNZ upoznati su
i s uključivanjem u Koordinaciju
braniteljskih udruga Grada Otoka.
Raspravljeno je i o financijskom
programu za sljedeću godinu te o
ostalim aktivnostima.
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
MOGUĆNOSTI
ZAPOŠLJAVANJA
ŽENA U
RURALNIM
PODRUČJIMA
Udruga „Hrvatska žena“ Otok
sudjelovala je 16. studenog 2011.
na
Regionalnoj
konferenciji
„Mogućnosti zapošljavanja žena
u ruralnim područjima“ koju je
organiziralo Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, u suradnji s europskim Uredom za tehničku pomoć (TAIEX).
Cilj je konferencije bio analizirati postojeće stanje i mogućnosti
zapošljavanja i samozapošljavanja
žena u ruralnim područjima u Republici Hrvatskoj i u zemljama
jugoistočne Europe te predstaviti
iskustva i primjere dobre prakse iz
država članica EU.
GODIŠNJA SKUPŠTINA UDRUGE
„PRVI HRVATSKI DRAGOVOLJAC“
Članovi udruge „Prvi hrvatski dragovoljac“ Otok održali su 18. listopada redovnu godišnju skupštinu.
Prije početka same skupštine
položili su vijenac i zapalili svijeće
podno spomenika braniteljima u
Otoku i prisjetili se svih svojih poginulih i umrlih članova. Nakon toga,
uputili su se u Restoran „Otok“
gdje je sjednica i održana. Jedna je
od točaka dnevnog reda bio izbor
i imenovanje novog predsjednika
Udruge. Dosadašnjeg predsjednika
Pericu Jurića zamijenio je Zvonko
Jelić. Članovi su, osim toga, izrazili
nezadovoljstvo zbog neostvarivanja
svojih braniteljskih prava.
Jelena Zovak
Sudionici su konferencije bili predstavnici obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, članice udruga
i zadruga, gospodarskih subjekata,
predstavnici poduzetničkih centara, razvojnih agencija, državnih
i znanstvenih institucija, lokalnih
uprava i samouprava te predstavnici medija.
Jelena Zovak 31
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
Prosinac 2011.
Godina XII., broj: 49
DJEČJI TJEDAN 2011.
Prvi tjedan mjeseca listopada nosi
znakoviti naziv „Dječji
tjedan“. Nizom manifestacija posvećenih
djeci i u Otoku je
obilježen Međunarodni
dječji tjedan. To je
tjedan u kojem se organiziranjem sportskih
i društvenih igara, priredbi sa stvaralačkim aktivnostima djece i za djecu
nastoji potaknuti volonterski, stručni i društveni rad
odraslih s djecom. Društvo
„Naša djeca“ Otok svojim
se aktivnostima uključilo u
obilježavanje Dječjeg tjedna
s posebnim naglaskom na dječje
stvaralaštvo. Pod pokroviteljstvom
Vukovarsko-srijemske
županije,
Društvo „Naša djeca“ Vinkovci i
Društvo „Naša djeca“ Otok orga-
nizirali
su
Radionicu
kreativnog pisanja koja je
održana u Otoku 6. listopada 2011.
godine u 17 sati. Sudjelovala su
djeca iz Komletinaca, Otoka i Privlake, a sve se odvijalo u školskoj
knjižnici Osnovne škole Josipa
Lovretića Otok. Radionica se odvijala u dvije grupe. Prva je bila Junior (od 1. do 6. razreda ), a druga
Cool (7. i 8. razred). Voditelj radionice bio je gospodin Hrvoje
Landeka koji je izvrsno animirao djecu i ostvario veselo
i stvaralačko ozračje. Ciljevi
radionice bili su razvijanje
kreativnog pisanja, bogatijeg
izražavanja, usmjeravanje ka
istraživačkom čitanju dječjih
časopisa, knjiga i stvaranja
navike posjeta knjižnici, a
potpuno su ostvareni. S obzirom na zanimanje koje su sudionici
pokazali, vrlo je izgledno da se
ovakva radionica uskoro ponovi.
U zagrebačkom je Gradskom
dramskom kazalištu „Gavella“,
pod pokroviteljstvom predsjednika
Republike Hrvatske i medijskim
pokroviteljem Antenom Zagreb, a
u organizaciji Plavog telefona 29.
listopada 2011. održana svečana
dodjela nagrade za hrabro i humano djelo “NIPETNIŠEST”.
Dodjela je te nagrade prvi put organizirana 2003. godine, s ciljem da
se iz anonimnosti izdvoje i nagrade
skromna i samozatajna djeca i mladi
od 8 do 18 godina koji su učinili neko
hrabro ili humano djelo, a za koje
nisu očekivali ništa zauzvrat. Akcijom “NIPETNIŠEST” koju Plavi
telefon organizira po peti put želi
se potaknuti humanost, društvena
odgovornost, razumijevanje i tolerancija među djecom i mladima.
Učenici 3. b razreda ušli su u
natječaj Plavog telefona svojom
32
jenu informacija i općenito rad
Breze.
Vrlo bogat i izvrsno osmišljen program svečane dodjele nagrada u
kojem su sudjelovali „Zli bubnjari“, Kim Verson, Bojan Jambrošić,
Jacques Houdek, „Crveni nosovi“, „Kelkope Jazzelle“, a sve
su vodili Zlata Mück, Luka
Nižetić, Mirna i Mario Valentić,
Sanja Doležal i Enis Bešlagić.
akcijom “Ruže za Ružu” kojom su
invalidnoj osobi Ruži Pardovicki,
uz buket ruža i druge darove, poklonili računalo. Ruža Pardovicki
predsjednica je Udruge osoba s
posebnim potrebama pod nazivom
“Breza” pa je računalom znatno
olakšana komunikacija s ostalim
članovima udruge, različite aktivnosti koje zahtijevaju brzu razm-
Obilazak su Zagreba prije dodjele
nagrada učenicima 3. b OŠ Josipa
Lovretića Otok osmislile volonterke Plavog telefona tako da je
posjet Zagrebu imao višestruku
učinkovitost.
Učiteljica 3. b razreda
OŠ Josipa Lovretića Otok
Daria Gongeta
Glasilo Grada Otoka
POVODOM DANA KRUHA DJECA TREĆIH RAZREDA
OTOČKE OSNOVNE ŠKOLE POSJETILA DNEVNI BORAVAK
Tri su treća razreda otočke osnovne
škole sa svojim učiteljicama Anicom Valenćik, Darijom Gongeta
i učiteljem Stjepanom Lacićem
posjetile korisnike Dnevnog boravaka povodom obilježavanja Dana
kruha. Djeca su izvela prigodan
program koji je trajao dvadesetak minuta, a koji se sastojao od
igrokaza, recitala i pjesama. Korisnici Dnevnog boravka uživali
su u dječjim izvedbama, a nakon
završetka programa počastili su
se kiflicama, kruščićima i ostalim
slasticama koje su za njih priredile
vrijedne majke mališana. Tomislav
Vican, voditelj programa Dnevnog
boravka, zahvalio se učiteljima
i djeci na posjeti te ih pozvao
i na druga prigodna druženja.
Dani kruha, dani zahvalnosti za
plodove zemlje, obilježavaju se
svake godine tijekom listopada u
dječjim vrtićima, osnovnim i srednjim školama, učeničkim domovima,
ustanovama za odgoj i obrazovanje
djece s poteškoćama u razvoju.
Jelena Zovak
Predsjednica Društva
„Naša djeca“ Otok
Daria Gongeta
Učenici 3. b razreda dobitnici nagrade
Plavog telefona “NIPETNIŠEST”
OTOČKI List
DJEČJI TJEDAN U VRTIĆU „PUPOLJAK“
Prvi je tjedan mjeseca listopada
vrijeme posvećeno djeci. Ove
nam je godine cilj bio promicanje
dječjih prava na svim razinama,
ali i podsjetnik djeci na njihove
obveze. Tijekom cijelog su se
tjedna u svim skupinama, u skladu s dobi djece, provodile igre i
aktivnosti na temu dječjih prava.
Kako bismo prikazali pravo na
postavljanje pitanja, organizirali
smo Igru mudraca koja nam je
otvorila mnoge mogućnosti za
stjecanje znanja i proširivanje
dječjih interesa. Djeca su, uz
pomoć odgojiteljice,
izradila
plakat i letke s dječjim pravima.
„Šareni plakat“ postavili smo u
središtu grada, a letke su djeca
dijelila našim sugrađanima koji
su bili ugodno iznenađeni znanjem djece o njihovim pravima. U
gradskom su parku djeca puštala
balone s prigodnim porukama.
Time smo privukli i pozornost
slučajnih prolaznika koji su zastajali i svoj pogled usmjeravali
prema letećim balonima. Sva su
djeca sudjelovala i u crtanju na
rukometnom igralištu. To je bio
tjedan u kojem smo djeci posvetili
više pozornosti kroz aktivnosti s
djecom i za djecu, kako bi im pokazali da su važni i vrijedni naše
ljubavi, pažnje i brige. Naši su
nam najmlađi pokazali da imaju
veliko srce i koliko su sposobni
i ustrajni sudjelovati u svijetu
odraslih.
Katica Pućo i Marina Lombarović
33
OTOČKI List
Godina XII., broj: 49
Glasilo Grada Otoka
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
Jesen u vrtiću
Jesen je već stigla u naš grad, na naša polja i šume, na naše dvorište i u vrtić.
Stigla nam je bogata plodovima, bojama i mirisima. Upravo su u tom bogatstvu jeseni uživala djeca našeg vrtića.
Gotovo svakodnevno ponuđene su im aktivnosti u kojima se koristi jesensko voće i povrće, lišće te raznovrsne
šumske plodine. Naš se svakodnevni boravak u vrtiću ne može zamisliti bez stihova, brojalica i pjesama posvećenih
jeseni. Evo stihova koje želimo podijeliti s vama:
JESEN U VRTIĆU
JESEN PRSTIMA TAKLA
I LIŠĆE I TRAVE,
NA HRASTU BLAGDAN ŽIRA
VJEVERICE SLAVE.
SAD CRVENA, SMEĐA I ŽUTA
CARUJU I DOLOM:
TO BOJE SU JESENSKOG KAPUTA
I PLODOVA ZA NAŠIM STOLOM.
DOK LISTOVI PADAJU PO TLU
I STAZICE SPOKOJNE ŠUŠTE,
MEDVJED JE VEĆ U DUBOKU SNU
I SANJA, ŠTO DRUGO: MED I KRUŠKE
M.N. Kramer.
Ipak, djeca najviše vole boraviti u prirodi. Poštivajući dječje želje i potrebe i ove smo godine organizirali izlet na
Virove. Vozeći se do Virova, promatrali smo promjene u prirodi. Žute, smeđe i narančaste nijanse preplavile su
polja i šume, a žirovi, kesteni i suho šuškavo lišće mamili su djecu da ih skupljaju i ponesu u vrtić i s njima se
igraju i krase vrtić i okoliš. Roditelji su u tim aktivnostima bili velika pomoć i rado su se odazivali našem pozivu
na suradnju. Na taj su način, sasvim nenametljivo, djeca promatrajući promjene u prirodi i vremenu shvatila da je
jesen stigla svuda oko nas, da je došla kao i prošle godine i da će tako biti i ubuduće.
34
35
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
Prosinac 2011.
HUMANITARNA AKCIJA U DJEČJEM
VRTIĆU „PUPOLJAK“
U predblagdansko smo se vrijeme,
kada sva djeca s nestrpljenjem
očekuju pohod sv. Nikole, u našem
vrtiću sjetili i onih obitelji koje u
nečemu oskudijevaju, a posebno
obitelji s malom djecom. Stoga
smo u suradnji s roditeljima proveli akciju pod nazivom „Dječja
košarica“. Ta je humanitarna akcija
obuhvatila prikupljanje pomoći u
obliku igračaka, slatkiša i higijenskih potrepština, a trajala je tjedan
dana. Odaziv roditelja bio je vrlo
dobar i svi su nesebično donijeli
darove prema svojim željama i
mogućnostima te smo od svega
prikupljenog oblikovali petnaest
paketa. Uz pomoć djece, roditelja i
Svetog Nikole posjetili smo obitelji
Godina XII., broj: 49
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
Zasađene nove lipe u Komletincima
u Otoku i Komletincima i darivali
ih. Ovim putem želimo još jednom
zahvaliti svim roditeljima i djeci iz
vrtića koji su se odazvali humanitarnoj akciji!
Marija Pućo
I ove nas je godine pohodio sveti Nikola!
Učenici 6. razreda OŠ „Vladimir
Nazor“ iz Komletinaca sa svojom
su razrednicom Katicom Novoselac 22. studenog posadili tri nove
lipe u parku koji Komletinčani
nazivaju „Pod lipama“. Lipe su
posađene u dijelu parka koji je ostao bez stabala jer su stara stabla
izvađena zbog starosti prije nekoliko godina. Sađenje mladih lipa
bio je i znak sjećanja i poštovanja
na stare Komletinčane koji su na
inicijativu prvog komletinačkog
župnika Luke Sučića prije 200 godina zasadili prve lipe. Učenici su
tako naučili nešto o povijesti svoga
sela, učinili nešto za budućnost i
aktivno djelovali na svoju dobrobit u sadašnjosti. Sađenjem stabala završilo je razdoblje od mjesec dana tijekom kojeg su se puno
bavili šumom kroz čitanje Slavon-
ske šume Josipa Kozarca, lektirnog
naslova za 6. razred i izradu plakata
na istu temu.
Zahvaljujemo Šumariji Otok koja
nam je darovala sadnice, gospodinu
Mariju Čolakoviću i Mati Mareljiću
koji su nam pomogli zasaditi stabla.
Katica Novoselac
U utorak je 6. prosinca na prozor
vrtića u Otoku pokucao sveti Nikola i prekinuo nestrpljenje djece koja
su ga željno očekivala. Dok je ulazio
u vrtić, neka su ga djeca začuđeno
promatrala ,a mnogi su bili puni pitanja i željni razgovora s njim. Sve
su tri odgojne skupine, „Leptirići“,
„Bubamare“ i „Pčelice“, pripremile
prigodan program sa svojim odgojiteljicama. Ushićeno pjevajući,
recitirajući i moleći svoje kratke
molitve, djeca su izrazila svoju radost zbog dolaska tog važnog gosta
. Nakon programa, sveti se Nikola
fotografirao sa svakim djetetom, a
zatim je slijedila podjela paketića.
Sredstva su za poklon-paketiće i
fotografije donacija Grada Otoka.
Marija Pućo
36
37
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
SPORT
Prosinac 2011.
KOMLETINAČKI GAGULANČIĆI
Ako se pitate tko su Gagulančići,
imali ste priliku nedavno čuti u
jednoj u nizu tematskih radioemisija Šokačke riči Radiopostaje
Vinkovci u kojoj smo gostovali
i razgovarali o zavičajnom govoru te smo govorili naučene tekstove, recitacije, na komletinačkom
govoru. Gagulančići su ljubitelji
zavičajnog govora koji svoje slobodno vrijeme provode korisno. U
školi vodimo brigu o jezikoslovlju
samičar Zvonimir Kulundžić i
naš srednjoškolac Mateo Čelebić
. Rad na njegovanju dijalektalnog
izražavanja našeg mjesta započeli
smo sudjelovanjem na Šokačkoj
riči 2007. koja se uvijek održava
sredinom mjeseca studenog. Na
Šokačkoj riči znanstvenici izlažu
svoje radove na temu dijalektalnog
izražavanja i u okviru skupa kao
kruna nastupaju djeca iz osnovnih
škola i KUD-ova u kojima se njegu-
Proljetne ophodnje u Komletincima, Danima Ivana Domca u Privlaci, pučkim pjesničkim večerima u
Lovasu, Cerni, Prkovcima, Otoku
te različitim ustanovama, kao što je
Dom za stare i nemoćne u Vukovaru.
Gagulančići su čuvari mjesnog,
zavičajnog, govora, govora naših
„ stari „ i prenositelji na buduće
generacije. Želja Gagulančića je da
naš istočno-slavonski govor jednoga dana bude uvršten, tj. upisan,
SLAVONCI
PONOVO
OSVAJAJU
U Zagrebu je 8. listopada održano
6. Kondor poen natjecanje u taekwondou. Na natjecanju su među
570 natjecatelja iz 63 kluba i 4
države nastupali članovi Taekwondo kluba „Otok“ i to sekcije
iz Otoka, Privlake i Mirkovaca,
a osvojeno je čak 12 medalja te
3 pehara u ekipnom poretku. Zlatne su medalje osvojili Ivana
Bošnjak i Drago Šokčević, srebrne medalje Luka Šokčević,
Antun Nikolić, Juraj Pintarić
i Tomislav Lagator, dok su
brončane medalje pripale Luciji
Šokčević, Dariji Vidović, Branimiru Kuveždiću, Nikoli Cvitiću,
Ivani Firi i Josipi Mareljić.
U ekipnom su poretku osvojili tri
pehara i to dva za drugo te jedan za
treće mjesto.
Marin Nađ
Godina XII., broj: 49
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
17. Croatia open
Zagreb
U Zagrebu je 5. i 6. studenog održano
najveće taekwondo natjecanje u
Hrvatskoj - 17. Croatia open. Na
turniru je sudjelovalo preko 1100
natjecatelja iz tridesetak država iz
cijelog svijeta. Predstavnici su Taekwondo kluba “Otok” na turniru
bili Otočanin Tomislav Lagator,
Privlačani Juraj Pintarić i Drago
Šokčević te Komletinčanka Ivana
Bošnjak. U jakoj je konkurenciji
Juraj Pintarić osvojio treće mjesto
i brončanu medalju u kategoriji juniora -78 kg, dok su ostali zaustavljeni u prvom i drugom kolu. Treneri
Marin Nađ i Josip Ilijević zadovoljni
su prikazanim borbama te najavljuju
odlazak u Rijeku na kadetsko prvenstvo Hrvatske.
Marin Nađ
ATLETIČARKE OSVOJILE TRI MEDALJE NA
DRŽAVNOM PRVENSTVU
i to je skupina djece vedre i vesele
naravi koja se rado uključuje u rad
s posebnom ljubavlju. Materijali
za rad nastaju istraživanjem naših
mjesnih zaboravljenih tekstova i
pjesama, a znamo preoblikovati i
druge, već poznate. Gagulančiće
čini osam učenika uzrasta od
prvog do osmog razreda, a imamo i jednog srednjoškolca. To su
Laura Butković, Luka Gogoljak,
Adrian Beli, Marko Galić, Hrvoje Piperković, Sanda Piperković,
38
je mjesni govor
koji je već pomalo iskorijenjen.
Gagulančići
su nastupali u
različitim
priredbama u školi,
u našoj crkvi iza mise, nastupima
KUD-a „ Filipovčice“, promocijama
knjiga pučke pjesnikinje Ane Šebalj
koje su se održavale u mjestu, Matici hrvatskoj u Vinkovcima, manifestaciji Otočko proljeće, smotrama
u Registar nematerijalne baštine
kao jedinstven i poseban, baš poput
i naše „Filipovčice“ na koju smo
zaista ponosni.
Marija Čorić,
voditeljica Gagulančića
Na pojedinačnom su se prvenstvu
Hrvatske u krosu koje je održano
26. studenoga u Vrbovcu otočke
atletičarke tri puta penjale na postolje. Srebrnu je medalju osvojila
Paula Zekić u kategoriji limačica
u disciplini 600 m te Marija Lukač
u kategoriji mlađih kadetkinja u
disciplini 800 m, a Dunja Iščić
osvojila je brončanu medalju u istoj kategoriji i disciplini. Katarina
Martinović zauzela je zapaženo
šesto mjesto u kategoriji kadetkinja u disciplini 1000 metara. Prema
riječima trenera Mirka Martinovića,
Atletski klub Otok po broju je osvojenih medalja na tom natjecanju bio
jedan od najuspješnijih hrvatskih
ženskih klubova u konkurenciji s
više od 300 natjecatelja iz 31 kluba.
Mirko Martinović
39
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
Prosinac 2011.
MARKO VIDOVIĆ NA
SVJETSKOM SENIORSKOM
KICKBOXING PRVENSTVU U
MAKEDONIJI
U Skopju je od 23. do 30 listopada 2011. godine
održano Svjetsko seniorsko kickboksing prvenstvo
u K1 disciplini, a predstavnik Hrvatske u kategoriji
-91 kg bio je Marko Vidović, član Kickboksing
kluba “Otok”. Osvojivši prvo mjesto na prvenstvu
Hrvatske, Marko Vidović osigurao je mjesto u
kickboksing reprezentaciji. Na Svjetskom je kickboksing prvenstvu sudjelovalo 1600 natjecatelja iz
62 države. Vidović je do dolaska u četvrtfinale pobijedio predstavnika Alžira te je u sljedećoj borbi,
u kojoj je dominirao do treće runde, odlukom sudaca izgubio od predstavnika Bosne i Hercegovine.
Kao član trenerskog stožera hrvatske kickboksing
reprezentacije, putovao je Josip Dabro, trener
Kickboksing kluba „Otok“. S obzirom na osvojeno
sedmo mjesto na svjetskom prvenstvu, trener Josip
Dabro istaknuo je kako je zadovoljan ostvarenim
rezultatom te kako je ovo prvo veliko Markovo
natjecanje gdje pored fizičke pripremljenosti, velik utjecaj ima faktor iskustva u situacijskom dijelu
borbe koji na velikim natjecanjima odlučuje ishod
rezultata.
Berislav Vuković
40
Godina XII., broj: 49
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
NOGOMETAŠI NK „OTOK“ PROLJETNI ĆE
DIO SEZONE DOČEKATI NA 13. MJESTU
PRVENSTVENE LJESTVICE
Prvo je kolo 3.HNL-istok ponudilo
pregršt uzbuđenja. Otok je 27. kolovoza išao u goste Višnjevcu. Naši su
igrači poveli u 78. minuti pogotkom
Marka Blaškovića, ali su do kraja
domaćini uspjeli u potpunosti preokrenuti rezultat. Andrej Suvaljko
je najprije izjednačio u 81. minuti, a
zatim i dovršio preokret šest minuta
kasnije.
U drugom se kolu 3. HNL-istok
najuvjerljivija pobjeda vidjela u
Đakovu gdje je „stradala“ Olimpija, a prilično je zanimljivo bilo i u
Našicama, Lipiku i Otoku. U Otoku
je gostovala Mladost iz Cernika.
Domaćini u vodstvo stižu golom
Marka Blaškovića u 14. minuti, a taj
se rezultat ne mijenja sve do kraja
prvog poluvremena. Nastavak bolje
otvaraju gosti koji izjednačavaju rezultat u 54. minuti preko Miljenka
Kumića. U 72. minuti domaćini
opet vode golom Ivana Matanovića,
a deset minuta kasnije Ivica Lukšić
postavlja konačnih 2:2.
Treće je kolo trećeligaša na istoku zaista obilovalo golovima.
Strijelci su bili precizni čak 36
puta. Nogometaši Otoka posebno
će pamtiti ovo kolo i gostovanje
kod Graničara, županjske momčadi
koja je u mrežu Otoka spremila čak
7 golova. Goste je najprije iznenadio Hrvoje Galović u 33. minuti, a
Ante Topić povisio je na 2:0 četiri
minute prije kraja prvog dijela. U
drugom dijelu prvo uzbuđenje stiže
u 52. minuti kada gostujući igrač
Mario Prnjak dobiva crveni karton
zbog udaranja protivničkog igrača i
ostavlja svoju momčad u neravnopravnom položaju. Situacija je na
terenu bila mirna do 74. minute
kada Ozren Galović trećim pogotkom na utakmici nagovještava
katastrofu gostiju. Tri minute kasnije već je 4:0 zahvaljujući Marku
Pejakoviću, a u 84. minuti zabija i
Roman Hrgovčić. Tri minute kasnije u strijelce se upisuje i Ilija Orkić,
a u posljednjoj minuti susreta zabija
i Ivan Prnjak.
Otok je nakon katastrofe kod
Graničara u 4. kolu dočekao
momčad Lipika, no i tu su zabilježili
poraz. Gosti su poveli minutu prije kraja poluvremena pogotkom
Marija Milašinovića, a na 0:2 povisio je Marijano Majdandžić u 66.
minuti. Tri minute kasnije i treća
lopta završava u mreži domaćina,
a strijelac je opet bio Milašinović.
Počasni pogodak za domaćine
postigao je Marko Blašković u
73. minuti, ali je on svoj učinak
pokvario crvenim kartonom u 82.
minuti.
U petom je kolu Otok u Belišću
došao do drugog boda ove sezone,
a svoju su mrežu uspjeli održati
netaknutom. Derbi začelja Otok
je u šestom kolu odigrao s ekipom
NAŠK-a i upisao vrijednu pobjedu golom Ivana Matanovića u 72.
minuti i tako ostavio Našičane na
samo jednom bodu.
U sedmom je kolu na trećeligaškom
istoku Graničar upisao novi poraz u
Osijeku, dok je NAŠK i nakon derbija začelja i dalje na jednom bodu.
Ni vodeći BSK nije uspio doći do
pobjede što je iskoristila Slobodnica
i došla na samo dva boda od prvog
mjesta. Croatia iz Đakova ugostila
je momčad Otoka u pokušaju da
dođe do pobjede koja bi ih smjestila
u sredinu ljestvice. Međutim, gosti
iz Otoka su bili ti koji su poveli, i to
malo prije odlaska na odmor golom
Bakovića. U drugom poluvremenu
domaćini u potpunosti preokreću
rezultat u samo dvije minute.
Najprije u 64. izjednačuje Mašić,
a zatim Stipanović donosi slavlje
Croatiji za konačnih 2:1.
Osmo je kolo trećeligaša na istoku
bilo posebno učinkovito. Otok je
nadigrao Đakovo u najučinkovitijoj
utakmici kola gdje su gledatelji vidjeli čak devet golova. Činilo se
da će domaćini teško do pobjede
jer Vladimir Vukosavljević zabija
već u drugoj, a onda i u 11. minuti i donosi Đakovu veliku prednost. Domaćini odgovaraju u 30.
minuti preko Danijela Bakovića, a
samo tri minute kasnije dolaze i do
izjednačenja zahvaljujući pogotku
Marka Komljenovića. Ipak, već
u 35. minuti Denis Majer vraća
prednost gostima koji to uspijevaju
sačuvati do odmora. Samo četiri
minute nakon početka drugog poluvremena, domaćini opet stižu
do izjednačenja golom Zorana
Šara, a vodstvo preuzimaju u 64.
minuti kada Komljenović realizira
najstrožu kaznu. U 80. minuti za 5:3
zabija Franjo Vučko, a minutu prije
kraja Danijel Baković potvrđuje pobjedu domaćina.
Slavija je na svom terenu u 9. kolu
bila uvjerljiva protiv Otoka s 3:0.
Goste je načeo Josip Hoborka u
24. minuti, a utakmica je riješena
golom Valentina Podobnika u 76.,
a posljednji je gol za domaćine
postigao Davor Žafarović sedam
minuta prije kraja. Na tablici je tako
BSK stvorio već značajnu zalihu
od sedam bodova prednosti ispred
Graničara, Mladosti iz Cernika i
Slobodnice. Uvjerljivo je posljednji nakon devetoga kola NAŠK sa
samo jednim bodom, a ispred njega
su Otok i Olimpija koji imaju po
osam bodova.
Momčad Otoka u susretu s ekipom Vukovara već u šestoj minuti,
zaslugom Ladana Komljenovića,
postiže pogodak, a 11 minuta kasnije Mario Prnjak povećava prednost
domaćina. Gosti uzvraćaju golom
Roberta Berišića u 25. minuti, ali
41
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
dvije minute prije kraja prvog dijela
Ivan Matanović vraća dva pogotka
prednosti domaćima. U drugom je
dijelu Marko Komljenović samo
potvrdio pobjedu Otoka 4:1 u 72.
minuti.
U Osijeku je u 11. kolu Otok upisao visoku pobjedu protiv domaće
Olimpije. Gosti su u 28. i 35. minuti
golovima Danijela Bakovića i Zorana Šera stekli veliku prednost već
u prvom dijelu, a nju su još i uvećali
golom Ladana Komljenovića u
68. minuti. Davor Pajić uspio je
smanjiti u 75. minuti, ali Marko
Komljenović vraća tri pogotka
prednosti Otoku i ujedno postavlja
konačnih 1:4 u 83. minuti.
Otok je u 12. kolu dočekao ekipu
BSK. Za Otočane utakmica nije
dobro počela jer je Milan Čavlović
isključen u 13. minuti, neposredno
nakon pogotka Dejana Prijića koji
je doveo BSK u vodstvo. Do poluvremena je utakmica bila odlučena
42
IZ ŽIVOTA NA STANU
Prosinac 2011.
nakon što je u 34. minuti pogodio
Ratko Vajić, a u 43. minuti još jednom i Prijić. Nakon što su domaćini
smanjili u 86. minuti zahvaljujući
Marku
Komljenoviću,
Prijić
dovršava hat-trick u posljednjoj
minuti utakmice.
je razbudio domaćine koji postižu
pet pogodaka u nizu za potpuni
preokret. Strijelci su bili Zoran Šer,
Igor Čavlović, Mario Miljak, Marko Komljenović i Ivan Matanović,
a konačnih 5:2 postavio je u 73.
minuti Mario Jagnjić.
Otok je u sljedećem kolu poražen
od Slobodnice. U 25. minuti zabio
je Daniel Vukoje, 11 minuta kasnije pogađa i Josip Ravlić, a minutu prije odmora Vukoje postavlja
3:0. U 83. minuti Tomislav Ravlić
pogađa za 4:0, a počasni pogodak
za Otok zabija Šer u posljednjoj
minuti susreta.
Nogometaši Mladosti iz Antina s
5:0 pobijedili su momčad Otoka 27.
studenog u posljednjem kolu polusezone. U 9. je minuti za početno
vodstvo zabio Mladen Križanović,
a na 2:0 povisuje Mario Andričević
šest minuta kasnije. U drugom
je dijelu Mladost postigla još tri
gola, a strijelci su bili Tomislav
Galović, Željko Novoselac i Davor
Pajvančić.
14. kolo treće HNL- istok ponudilo je još jedno slavlje vodeće
momčadi lige BSK-a te golijadu u
susretu između Otoka i Oriolika.
Čak sedam pogodaka vidjeli su
gledatelji na susretu između Otoka
i Oriolika. Gosti u vodstvo dolaze
u desetoj minuti kada za 1:0 zabija
Davor Nožinić. Taj pogodak kao da
Nogometaši Otoka proljetni će dio
sezone, uz brojne uspone i padove
u prvom dijelu sezone, dočekati na
13. mjestu sa 17 osvojenih bodova.
Priredila: Marijana Barnjak
ILARKOV STAN
Godina XII., broj: 49
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
Priredila: Marina Lombarović
Kazivačica: Anica Lukinac Ilarkova
posadite.
Imali smo kolebu,
a bila je tu kujna i
špajz. Kod bunara je
bila uzidana zgrada
di se napoj pravio.
Imali smo pojatu
za ovce, za konje i
svinjac. Bilo je voća
pa smo pravili pekmez. Imali smo lipu
trišnju, hrušt i jednu krušku s neobično
velikim plodovima.
Kad sam se udala u Ilarkovu kuću, Bilo je dosta oraja, imali smo dva
bila sam deseta u kući. Tu su bile jutra šljivika. Kupili smo šljive,
dvi sestre udane za dva brata, moja a kad se peče rakije, bilo je mobe
svekrva Eva i njezina sestra Ana. pod kazanom. Iz šume smo moSvi smo se lipo slagali, radili smo gli pokupit’ granja za peći rakiju.
seljački poso, a on je bio velikom Na stan su dolazili i šumari, nji se
većinom na njivi i na stanu. U selu počasti kulenom, šunkom, dade im
smo bili zimi, nediljom i kad pada se i prase. Sadili smo lubenice. Na
kiša.
sredini njive bila je velika jabuka
Ilarkov stan je na Svinjarevački’ koja nam je pravila ladovinu, kad
livada kod dvi stare lipe i kapele. radimo, žurili smo da dojdemo do
Ta je kapela gradita kad je svećenik nje, a dobro su nam došli njezini
Karla Ilarkov imo mladu misu jer sočni plodovi za osvježenje.
to je onda bila njiova zemlja pa su Kad smo brali kukuruze bila su
naši kasnije kupili. Tu su bile dvi dvoja kola na mistu, a imali smo
stare lipe, nji se tako velike sićala dva para konja.
i naša baka i Bog zna kad su bile Imali smo tri kera. Jedan se zv’o
Riga, on je bio
neki sivi i za
njega je svekar dao mladu
ovcu.
Nije
bio pulin, ali
je bio posebno pametan.
Osim što nam
je pomago oko
marve, kad mu
nešto kažemo,
ponaš’o se k’o
da razumije.
Znao se umiti,
dati
šapu…
To sam ga ja
naučila. U to
doba nije bilo
praškova za buve pa je liti znalo
kod svinja i kerova biti buva.
Ujutru kad ustanemo, pometemo,
na’ranimo živad i idemo na stan.
Kad jedan pos’o poradimo, drugi
već dolazi. Dok mi radimo, baba je
uvik pravila užinu. Dicu smo sa sobom vodili na stan. Kad smo radili
žito, diver pusti svinje i snaša snoplje, a one za njim kupe zrnje. Stanovi su pod šumom bili bogatiji,
žene su išle kupit’ šiške i brale
šipak pa su pravile pekmez. Svake
godine smo sadili kudilju, baba je
tila torbi i guba izatkat, nek ima.
Svake nedilje smo pekli kru’. Na
stan ponesemo po tri friške lepinje.
Marko je čuv’o ovce, a Marin svinje. Imali smo po petnaest kvočaka,
puno pilića. Imali smo puno pataka pa odu do šume za vodom po
kanalu, a onda moramo it po nji.
Nije bilo zamrzivača pa smo uvik
friško klali i pravili živad. Svud je
bilo trave pa su živad dobro nela.
Radili smo puno, ali smo bili veseli
i zadovoljni. Nije bilo špricanja i
sva je ‘rana bila dobra i zdrava, a
i mi smo, fala Bogu, bili zdravi i
ništa nam nije falilo.
43
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
Prosinac 2011.
OTOČKI VIROVI
Godina XII., broj: 49
Priredila: Marina Lombarović
Virovi su prirodni fenomen. Ne zna se gdje izviru ni kamo uviru. Ne znamo ni jesu li baš rijeka ili jezero ili možda
močvara. Uglavnom, oni su netaknuto bogatstvo flore i faune. Nema onoga tko je vidio ovu ljepotu, a da ju nije
odmah zavolio. No, postoji legenda o tome kako su Virove iskopali robovi, a da su tu i podzemni hodnici. Na
Virovima su ostaci Virgrada o kojem se ništa ne zna, samo se „iskopa pokoji komadić legende.“
Otočani generacijama odlaze na Virove, uživati u pogledu na vodu, pecati, družiti se. Virovi su simbol Otoka.
Mnogi smo uživali u šumarijskom dvorištu koje zovu “Broćin stan“ . Lijepa kućica okružena stablima, divna
tratina, grmovi, nešto „na priliku zemaljskoga raja“…
Virovi u sjećanju naših Otočana:
Ilija Šokčević-Broćin kaže: „Prve
sam korake napravio na Virova.
Prvo što sam zapamtio u životu, to
je okružje šume, vode, našeg stana.
Budio sam se uz cvrkut ptica, zvukove šume, šaptanje i fijukanje vjetra. Prve sam igre upoznao uz vodu
i u vodi. Otac ili stric nas stave u
čamac i pobacaju u vodu pa smo
tako naučili plivati. U stopu sam
pratio svoga didaka Ivu. On je bio
stanar, zaljubljenik u Virove. Od
njega sam čuo da Virovi imaju tri
tla, a tu se mogu uloviti i jako velike štuke. Didak Mika Broćin i didak Tunja Broćin isto su živili tu
i nisu se mogli zamisliti bez vode
i pecanja. Poznavali su sve tajne
Šumarijska vikendica koju zovu “Broćin stan”
44
Virova, sve tajne ribe. Nije bilo
frižidera pa se riba držala u rupama
pored Virova. Iskopa se nekoliko
rupa u koje prodre voda i u svaku
rupu ide jedna vrsta ribe jer štuka
je grabežljivac i s njom se ne može
staviti neka druga riba. Lovili smo
linjaka, karase, kesege, ivere, crvenperke. Moglo se upecati i dobrih
šarana. I kad više nismo imali stan
Pokojni Ivan Ljubić, bivši lovočuvar sa svojim društvom (s lijeva - ispred njega je unučica)
na Živačina, ja sam nastavio u svakom slobodnom trenutku ići na Virove. To mi je uvijek bio melem za
dušu!“
Nekada su na Živačina bila dva Katanina, dva Matagina , tri Broćina
stana, Đurđev, Balićev, Marinkov,
Stegin i Štivičev stan. Na Lazu je
bio stan Jakoba Šajnovog, zadruge
Peičević, Marjanović, Subašić,
Blaškov stan, Pave i Petra Šajnovog,
Stipe i Martina Andrićevog ,
Marjanovićev-Petrašev, Kobilancov , Klarin i Grebencov.
U susjedstvu, na Liskovoj Gredi i
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
Kragujni, bili su brojni
bošnjački stanovi.
Otočani i Bošnjačani
jedni su drugima zimi
išli na divane, a kad
je bilo toplo, nedjeljom
popodne su se sastajali
na jednoj livadi u blizini
Virova. Ondje su bivala
prava sjela i zabave pa je
tako „djed“ iz Bošnjaka
prosio babu iz Otoka.
Ona nije bila voljna da
se za njega uda, a djed
je bio uporan pa je baba
predložila da se njih
dvoje na sijelu pohrvaju
i tko pobjedi, neka bude
po njegovom. Skupili
se svi okolni stanari i u
kratkom je „meču“ baba
tresnula „djeda“ o zemlju i pobijedila!
Već odavno stanova oko Virova više
nema i ostale su samo uspomene
koje će naši stanari ili njihovi potomci podijeliti s nama.
Marin Kovačić-Marinkov: „
Sićam se, bilo je to pedeset i neke,
sušna godina, između Božića i
Nove godine bila je prašina. Virovi
su prisušili i kod okuke se kolima
prilazilo priko Virova. Tu je
bila koleba Bane Ilijevića. Oni
su svi volili bit’ na Virova, k’o
i mi drugi stanari, ‘ko je kad
im’o vremena. U Plandištu smo
imali po dvanaest, trinaest vrški.
Smilo se lovit’, a plaćalo se
nešta malo. Riba se lovila i bacnjem. To je pleteno od šiba, k’o
veškorpa bez dna. Kad je toplo,
gazi se po vodi, metne se bacanj
i rukom u njemu ‘vata riba koja
se tu našla. Bilo je bacnjeva i
od žice. Kasnije su pređe izašle.
Dvojica nateruju , a treći lovi.
Dobar ribolovac bio je didak
Iva Broćin i Mika Broćin koji
je živio na Virgradu. Oni su
bili najbolji poznavatelji Virova.“ Oko Virova je u staro doba
vrvilo životom, a bili su brojni
stanovi.
Pokojna žena lovočuvara Mara s unukama i društvom
45
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
Prosinac 2011.
Godina XII., broj: 49
POVIJEST OTOČKOG ROCK ‘N’ ROLLA
by Zvonko Spajić
7. DIO
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
Navest ću vam tada u Jugoslaviji većinu najznačajnijih pop-rock grupa koje su svirale tih godina kada su
Skromni prestali svirati.
Ne smijem vam zaboraviti spomenuti još dvojicu zanimljivih momaka iz toga vremena koji su probili led novim
frizurama, a koje su u to vrijeme bile skandalozne za naše starije generacije.
To su bili Drago Spajić-GORDA i Ante Dujić-RINGO.
GORDA je prvi u Otoku nosio „tarzanicu“ (malo duža kosa na vratu i malo preko ušiju),
a Ante „bitlsicu“ (duga kosa do ovratnika i preko ušiju, malo preko čela, ravno odrezana).
I djevojke su tada već počele nositi hlače, mini suknje, slobodnije se ponašati i izlaziti van.
Jedna od postava Crvenih Koralja koja je gostovala u Otoku sedamdesetih godina
Crveni Koralji osnovani 1962., Roboti 1961., Siluete 1961., Uragani 1961., Indexi 1962., Dubrovački
trubaduri 1961., Grupa 220 1966., Meteori 1963., Rani mraz 1967., Zlatni akordi 1963., Lotosi Županja
1964., Zlatni dečaci 1962., Elipse 1962., Crni biseri 1963., Samonikli 1963., Džentlmeni 1967., Indexi
1962., Splitski biseri 1967., Dinamiti 1964., Likosi Gospić 1966., Kameleoni 1965., Crveni makovi
Gradište 1964., Mladi Batali 1966., Idoli, Ambasadori, itd.
Djevojka koja je obožavala Skromne. Slavica Tomašević iz
Varoščice, tada već Zagrepčanka.
Kakva je to velika praznina nastala? Kakav šok za omladinu.
Skromni više ne sviraju. Gdje ćemo ići na plesnjak? A Skromni su krenuli novim životnim putovima, no
ostavili su za sobom neizbrisiv trag u povijesti otočke glazbene scene i šire. Posijali su sjeme koje će još godinama iza njih klijati i sazrijevati sve do današnjih dana i dalje.
Harmonikaš Đono i njegov sin Zvonko-mlađi Đono.
46
47
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
Prosinac 2011.
Godina XII., broj: 49
Svima nama glazba je bila usađena u naša srca i prije nego smo nabavili i svirali gitare. Pjevali su nam naši
roditelji, pjevali smo u crkvi i u školi. Mnogi su od nas bili u školskom zboru, folklornoj grupi ili tamburaškoj
grupi.
Slušali smo na svadbama ili pod prozorima (nekada su svirači išli ranom zorom i budili svirkom svečara koji
je taj dan imao imendan) naše tamburaše i harmonikaše.
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
Prije nego nastavim dalje nakon odlaska Skromnih, upoznat ću vas s trojicom mladića koji su u Otoku ostavili
duboke tragove na raznim poljima, a naravno i u rock ‘n’ rollu.
Harmonikaš ACO, Đonin brat i Ivan Lončar-ŽAN
Ivan Lončar-ŽAN, Berislav Brkić-BERO, Tugomir Šajnović-TUGO
Pozdrav do ponovnog javljanja. Za vas vaš Zvonko Spajić-SPAJKI
Primjedbe i utiske na e-mail……[email protected]
Nastavak u sljedećem broju.
1964./65.
Vlatko Hraško, Zvonko Spajić, Josip Dora i Gerhard, Josipov bratić
48
49
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
Prosinac 2011.
Godina XII., broj: 49
Glasovi u glavi
Anđelka je oduvijek voljela plesati. Kada je, kao srednjoškolka,
počela ozbiljnije izlaziti, često bi
odlazila u neki diskoklub i plesala.
U zanosnoj glazbi i plesnim pokretnima, ispod sjajne kugle koja se
vrtjela, ona je vidjela izvor s kojeg je rado pila vodu koje je gasila
njezinu žeđ za provodom. Njezina
je mama učiteljica u svemu tome
vidjela nešto drugo: priliku da joj
se kćer iskvari. Pa joj je, sukladno
tom uvjerenju, počela braniti odlaske u diskoklubove i, naposljetku, same izlaske. Njezin se otac se
samo smijao, gledajući nju i majku
kako se prepiru u hodniku ispred
ulaznih vrata. Učiteljica, pedantna
i stroga, koja je u stezi i strahu odgojila generacije učenika, otimala
je kćeri, već uređenoj i spremnoj za
izlazak, torbicu, svlačila joj jaknu
s ramena ili naprosto vrištala na
nju jer je odjenula minicu ispod
koje se, vikala je, sve vidi. Kada
bi joj se kćer, doslovno istrgnula
iz ruku, i onako bez jakne i torbice
istrčala van, mama se bijesno okretala mužu koji je sjedio u fotelji i
bezbrižno listao novine, koreći ga:
“Doista mi ne pomažeš, ali doista
mi ne pomažeš!” Njega je, uostalom, držala glavnim krivcem:
davao je kćerki obilniji džeparac
vikendom samo da bi uživao u
tim njihovim prepirkama. Jednom
ga je toliko živcirala da je gotovo
iskočio iz fotelje, zgužvao novine
i upro prst u nju viknuvši: „Sada
mi te je dosta, znaš!“ Ovo nije
škola, ovo je tvoj dom. Prestani se
ponašati kao učiteljica! Što hoćeš
od nje? Da sjedi kod kuće i nikamo
ne ide? Misliš da ćeš je spasiti time
što joj braniš? Spasiti od čega? Od
života? Umjesto da budeš zahvalna
što imamo tako lijepu i dobru kćer,
ti je tjeraš da učini neku glupost.
Zar ne razumiješ da joj je to sve što
50
ima? Djevojačka sreća je varljiva,
kratko traje, zar si zaboravila? Pusti
je neka pleše, neka uživa, a tuge…
Nje će biti za čitav život.
Anđelka se prilično dobro nosila
s tim maminim „intervencijama“ u
život. Ignorirala ih je potpuno. Radila je sve suprotno od onoga što
joj je majka zapovijedala, tako da
je ovoj ubrzo postalo jasno kako
joj kćer tjera inat. Njih dvije nikada
nisu mogle mirno razgovarati jer
su im karakteri bili suprotni: mama
je naučila zapovijedati i držati sve
pod kontrolom, a Anđelka, koja
nije trpjela nikakvih zabrana, uporno je prkosila majci. Iz tog prkosa,
iz tog djevojačkog bijesa, Anđelka
se i udala za Tomu, tako je mislila njezina majka. Žalosno je bilo,
ponekad je razmišljala Anđelka,
da ona majci nije mogla ništa reći,
povjeriti joj niti jednu djevojačku
tajnu. Znala je da bi ju mama kada
bi joj nešto takvo rekla, odmah
počela dovoditi u red svojim naredbama i zabranama. “Ne smiješ ovo,
ne smiješ ono”- to su bile jedine
riječi koje je mama razumjela, a za
Anđelku su one bile crvena krpa
izazova. Tužno je gledala kako njezine školske drugarice tako divno
razgovaraju sa svojim mamama.
O svemu, naravno, pa i o dečkima.
Tanja je, na primjer, rekla mami da
ima dečka i mama se smijala zajedno s njom, radovala se njezinoj
sreći. Pitala se zašto i njezina mama
nije takva, već naprotiv, stroga,
pedantna i šutljiva. Nitko je nije
volio, a njezini đaci ponajmanje.
Anđelki je bilo žao zbog toga jer
je mama izvrsno radila svoj posao,
strogo i pravedno. Kada su se skupljali prilozi za Dan žena ili kakvu
drugu prigodu u kojima bi se darivali učitelji, za njezinu mamu učenici
nisu rado darivali, tek bi se skupilo
za nekakav buket cvijeća. Anđelki
je ta nepravda bila strašna i jednom
je, dok je sjedila u bolnici na maminom bolničkom ležaju i gledala u
njezino unakaženo lice, shvatila svu
dubinu te porazne činjenice kada
te nitko ne voli. Mama je, naime,
prethodnog dana, vozeći se kući na
biciklu u prvi sumrak pala na glavu
preko upravljača bicikla jer joj se
kotač bio ukrstio. Ležala je tako na
cesti zgnječena lica, dok su drugom
trakom jurila vozila. Nitko joj od
učenika, a bili su tu i dečki iz viših
razreda, nije htio pomoći, nego je
tek kolega, nastavnik iz zemljopisa, uzbuđeno dotrčao sa školskog
parkirališta. Anđelki su suze nezaustavljivo curile dok je u bolnici
gledala majčino natečeno lice da ju
je tada, prvi put od kada je prošla
tu svoju dječju dob, poljubila. “Nije
istina”, prošaputala je tiho, “ja te
volim, mama!”
Naravno, sve je ubrzo opet postalo isto. Mama se nije promijenila,
a ni Anđelka. Situacija je dovedena
do usijanja kada je Anđelka krenula
u srednju školu u grad. Počela se
izazovno odijevati, šminkati, izlaziti s dečkima. Mama je željela da
se Anđelka upiše u gimnaziju, a
ona je imala tako loš prosjek ocjena da se jedva upisala bilo gdje.
Anđelku učenje nije puno zanimalo, ona je svaki dan išla u grad
kako bi se vidjela s društvom, lutala ulicama i očijukala s dečkima.
Mama je, naravno, prskala i bijesno
nogama lupala o pod. Anđelki su
brzo dosadili dečki s kojima se
zezala. Sve su to bili nedorasli klipani koji je ni sa čim nisu mogli
oduševiti. U to su vrijeme uređivali
njezinu školu, ličili su pročelje, i
Anđelka je, među tim dečkima koji
su svako jutro dolazili na posao i
čeznutljivo maštali o lijepim djevo-
jkama, ugledala zgodnog plavog
momka koji je motorom dolazio
na posao. Ona ga je već znala. Bio
je to Toma, dečko iz njezinog sela,
malo stariji od nje. Nije htio raditi
s ocem na zemlji nego se, i pored
očevog protivljenja, zaposlio u jednoj građevinskoj tvrtki da, kako je
rekao, ima svoj novac. Upravo se
vratio iz vojske, čekao da ga prime u
stalni radni odnos i da počne samostalno živjeti, daleko od oca, majke
i braće. Anđelki se veoma svidjela
ta njegova odlučnost i brzo su našli
zajednički jezik. Toma ju je osvojio
svojom nonšalancijom i kupio svojom pažnjom. Uz to se tako divno
ljubio da je Anđelka samo treptala
okicama i zadovoljno ga gledala.
Da žele biti zajedno, njih su dvoje to vrlo brzo riješili. Ali njezini
roditelji... Mama je sjedila na rubu
kauča i prezrivo je gledala. „Dječja
gluparija“, rekla je. „Ti si maloljetna“. „Nisam, znaš i sama.“ „Zvat
ću policiju.“ „Zovi, znaš gdje ćeš
me naći.“ Suprotno ovome, Tomin
otac, gazda Petar, bio je zadovoljan
što mu se stariji sin ženi. „Još jedan
par ruku“, zaključio je fiškalski,
„nikada nije na odmet.“
Anđelka je željela uspostaviti
sa svekrvom onaj odnos koji nije
mogla s majkom. Nažalost, sve je
to ipak ostalo samo na želji. Iako
je svekrva bila potpuna suprotnost
njezinoj majci, osjećajna, brižna, ljupka, Anđelka je jasno osjećala da
ju ona doživljava ne onako kako pokazuje, nego da u njezinom odnosu,
iza sve te vanjske parade, ima nešto
mučno i podmuklo, neko nijemo
predbacivanje koje nikada neće biti
izrečeno, a koje će jednu od druge
odjeljivati zauvijek.
Anđelka se dugo pitala u čemu je
pogriješila, a onda je shvatila da je
najmanji problem bio u njoj. To se
najbolje pokazalo kada su u kuću,
tijekom godina, došle još dvije
snahe prema kojima se snaša Eva
počela isto ponašati, dovodeći ih
tom svojom ljubaznošću ispod koje
se krilo ružno, šutljivo predbacivanje, do ludila. Snaša Eva je, naprosto previše, voljela svoje sinove,
doživljavajući pojavljivanje drugih
žena u njihovim životima doduše
kao nužno zlo, ali ne zato manje
prijeteće. Posebno je bila osjetljiva
na Tomu, svog mezimca. Smatrala
je, po nekim čudnim zaključcima
koje je izvela, da ga otac ne voli
dovoljno pa je ona tom pretjeranom brigom nastojala kompenzirati očevu ljubav. Toma se oduvijek pokušavao osloboditi i očevog
i majčinog stiska. Htio je biti svoj
čovjek i živjeti po svojim pravilima.
Kada mu se činilo da je na putu ostvarenja tog cilja jer imao je posao,
oženio se, planirao otići od roditelja
u stan, došao je rat i poremetio sve
planove.
Od svega onoga što je zamislila,
Anđelka od života s Tomom nije
dobila ništa. Isprva je sve bilo kao
bajka, onda se odjednom pred tu
njihovu kućicu od kolača dokotrljalo nešto ogromno i strašno- rat!
Kada joj je Toma ozarenog lica
rekao da se prijavio u vojnu postrojbu, Anđelka je gledala nijemo, ne
shvaćajući u prvi mah što joj govori.
Mislila je da on nema pravo uništiti
njihove snove o životu odlaskom u
rat. „Zašto ti?“, pitala je muklo. „A
zašto ne ja?“, odgovorio joj je Toma
vedro, čudeći se u sebi što ona ne
dijeli njegovu sreću. Tako joj je
gorljivo htio objašnjavati obranu
vlastite domovine koju silno ljubi,
ali kada joj je prišao i sjeo do nje
na krevet rekao je „Ne poznajem
te takvu“. „Kakvu?“, upitala je ne
dižući glavu s jastuka. „Sebičnu.
Zar misliš da samo drugi ljudi trebaju ići u rat?“ „Briga me za druge,
mene ti zanimaš. A zanima li tebe
što ja mislim?“ Odšutio je odgovor i
ustao. Želio joj je puno toga reći, ali
je znao da to nema smisla. Rekao je
samo: „Volio bih da budeš tu kada
budem odlazio. Vidjet ćeš, brzo ću
se vratiti, sve će ostati isto, ja ću ostati isti.“ Nije održao obećanje: nije
se vratio brzo, i nije ostao isti.
Nije se promijenio samo Toma,
promijenila se i ona. Od vrckave,
lakomislene djevojke, postala je
ozbiljna mlada žena, koja strepi
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
nad životom svoga muža. Prihvatila je sudbinu svoje nove obitelji:
otišla je u progonstvo negdje na
more i tamo, s istim žarom kao i u
svome selu, čekala Tomu. A on je
dolazio sve rjeđe i rjeđe, jedna akcija zamjenjivala je drugu. Često
bi joj slao pisma i pozdrave po prijateljima. Sve je dobro, on je voli,
misli na nju, ali, eto, ne može doći.
I ona je bila puna briga. Živjela je u
nepoznatom gradu s Tominom majkom i maloljetnom braćom. Danju
bi se zakopavala u poslove, noću u
tamu sobe koja je krila njezinu želju
za mužem i djetetom. „Definitivno,
nikada ne treba planirati svoj život“,
mislila je Anđelka, gutajući suze.
Nije znala što raditi, osim čekati,
a to je najmanje voljela. Čitavo ju
je tijelo boljelo jer je odvojena od
Tome baš kada ga je počela upoznavati. Željela ga je kraj sebe, pa makar na jednu minutu. Maštala je o
svakom novom susretu koji je, kada
bi se dogodio, bio sve samo ne ono
što je ona htjela. Dolazio je brzo,
više se bavio majkom i braćom nego
njom, a rijetko bi noćio. A kada bi
ostajao noću i osjetio da mu se ona
primiče u postelji, odmicao bi je od
sebe govoreći da nije zgodno jer
majka spava u susjednoj sobi. Jednom je bila upornija i nije se dala
smetati; on joj je grubo odgurnuo
ruku, viknuo: „Daj bogati, ženo!“
i sjeo u krevet obliven znojem.
Anđelka se samo skamenila. Toma
više nije legao u postelju, sjedio je
u kutu sobe na vojničkoj naprtnjači
i prebirao zrnca krunice. Ona je zaspala u strahu. Nije ju budio kad je
otišao.
To je prvo razdoblje bilo teško,
pogotovo kada se Toma vratio kući
iz rata. Nakon prvotne euforije,
počeli su napadi anksioznosti i panike. Toma tada nije mogao disati,
prekomjerno se znojio, zamuckivao... Bježao je od ljudi, grčio se
na krevetu u sobi i pitao što mu
se to događa. Onda su nastupile
nesanice. Mučna i teška stanja u
kojima bi ležao na krevetu zatvorenih očiju, dok su mu mislima
prolazile slike iz rata. Isprva mu je
51
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
Prosinac 2011.
bilo drago jer se opet sjeća onoga
što je proživio i zajedništva koje
ga je vezalo s ljudima, nekima već
odavno mrtvima. Vrlo mu je brzo to
ipak postalo teret: sprječavalo ga je
da živi dalje. Počeo se bojati noći
i odlaska na počinak. Dugo bi sjedio uz televizor u dnevnom boravku
ili šetao hodnicima usnule kuće. U
početku su majka, otac i žena bdjeli
nad njim, pazeći mu na svaki korak. Zatim su ga ostavili samog jer
su mislili da mu smetaju. Toma se
ražalostio što više nisu bili uz njega, makar i na taj simboličan način.
No, ono najstrašnije tek je dolazilo:
glasovi! Njima su prethodila lamentiranja. Toma je, naime, počeo
razgovarati sam sa sobom. Stajao
bi negdje u kutu dvorišta ili nasred
sobe i nadugo svojim zvučnim glasom objašnjavao nešto sebi. Izgledao bi tada kao mjesečar jer nikoga
nije primjećivao. Pokušavali su ga
prekidati, no on bi samo zastao u
pola riječi, okrenuo se i nastavio te
beskrajne dijaloge sa samim sobom.
Kada je prvi put čuo glas, ležao
je na krevetu. U sobi nije bilo nikoga, međutim, on je jasno čuo glas.
Ponovno je, u nekom iščekivanju,
spustio glavu na jastuku.
-Toma! – zazove ga netko, jasno i
razgovijetno.
-Da, gospodine! – reče on i uspravi
se. (On se od tada tom markantnom
glasu obraćao s „gospodine“.)
-Pogledaj van, Toma. Vjetar šumi u
krošnji oraha. Izađi i vidi!
On izađe na dvorište. I zaista: vjetar
je strujao u granama dok je lišće,
koje se tek počelo zlatiti, svjetlucalo okupano suncem. I on kao da je
bio obasjan tom svjetlošću. Primijeti ga majka koja je na dvorištu hranila živad. Prišla mu je, a on je nije
ni pogledao. Njegovo robusno lice,
iskrivljeno bolešću, sada je blistalo. Bio je lijep kao neki arkanđeo.
Ona samo što nije pala do njegovih
nogu.
-Jao, mamo...-reče joj i dalje je ne
gledajući.
-Da...Da...- promuca majka.
-Jao, mamo, u proljeće rano...
Vjetar zatalasa lišće i Tomino lice
52
za tren opet dobije prirodnu boju. A
snaša Eva, još pod dojmom onoga
što je vidjela, sina okupanog u Istini
koji kao da stoji pred prijestoljem
Božjim, brzine u plač.
Anđelka se nasmijala u sebi. Bila
je izuzetno raspoložena. Sjedila je
u dnevnom boravku sa svekrvom i
gledala „Zvijezde plešu“. To joj je,
zapravo, jedino ostalo od njezine
želje za plesom. S Tomom, takvim
kakav je bio, mračnim i turobnim,
nije se niti naigrala niti naplesala.
Kada bi bila na nekoj svadbi, samo
bi sjedila i sjetno gledala bračne
parove kako plešu i uživaju u tom
dodiru. Ako bi bila s Tomom (a to
je bilo rijetko), on bi pokunjeno sjedio za stolom i gledao pred sebe.
Morala ga je nutkati jelom i pićem
kao malo dijete i pritom paziti da ne
prolije nešto po sebi. Vrlo brzo on
bi tražio da idu kući, a niti njoj se
pod takvim uvjetima nije ostajalo.
Ako bi, pak, došla sama ili je bila
reduša pa, jednostavno, nije imala
vremena, ili bi u blizini uvijek bio
netko od njezinih, djeveri ili jetrve
pa se nije usuđivala opustiti da joj
netko ne bi zamjerio što ona, pored
bolesnog muža, tamo na nekoj
svadbi, eto, igra i pjeva. Opuštalo
ju je ovo gledanje televizije sa svekrvom jer je snaša Eva bila stara
folklorašica i imala zanimljive komentare. Anđelka bi tada, slušajući
svekrvu kako razdragano govori o
tome kako je nekada, u to „njezino
vrime“, bilo, razmišljala što će ona
nekome za deset ili dvadeset godina moći reći. Inače bi je obuzimala tuga kada bi je okupirale takve
misli, ali danas ne, danas nije bio taj
dan, danas je bila sretna.
Sve je započelo još jutros. Toma
je bio miran jer nije ništa posebno
zahtijevao niti joj dosađivao. Pojeo
je i popio sve što su postavili pred
njega i izašao na dvorište. Anđelka
je odahnula jer je i sama imala dosta
posla. Već je bio stigao veterinar i
momci koji su pomagali gazdi
Petru. Trebalo je čistiti nekoliko
krmača i tri nerasta pa je od ranog
jutra sve vrvjelo na dvorištu i u ljet-
Godina XII., broj: 49
noj kuhinji gdje su ljudi sjeli popiti
kavu. Anđelka je skuhala kavu jer
se svekrva tek vratila s mise. Veterinar Božidar, zvan Boško, bučno
pozdravi Tomu koji se nadvirio nad
vrata kuhinje. Upita ga hoće li im i
on pomoći pridržati krmaču za rep,
a kako Toma ne odgovori ništa nego
samo nestade s vrata, kuhinjom se
zaori grohotan smijeh. Snaša Eva
je dotle opasala pregaču i stala radnicima nalijevati kavu. Nije joj bilo
drago što su se podsmjehivali Tomi,
ali zbog muža nije smjela ništa reći.
Anđelka je složila krpu na stol,
prišapnula nešto svekrvi i izašla.
Morala je do grada jer je imala
dogovoreni termin kod zubara, a
usput će naići i u trgovački centar
po namirnice. Popela se stubama
u sobu, rastvorila ormar i stala se
razodijevati gledajući se u veliko
zrcalo. Vani se radnici okupiše na
dvorištu. Jedan se od njih okrene
i pogleda prema njezinom prozoru zastrtom zavjesom. Ona uhvati njegov pogled i zadovoljno se
nasmiješi. Odmaknula se od ormara
potpuno gola i prišla krevetu po kojem je već bila poslagala stvari koje
će odjenuti. Kosu je uredila još kod
stajanja i bila je oduševljena njome.
Nije ju željela svezati u rep jer joj se
činilo vrlo obično, nego ju je skupila i doslovno načičkala raznobojnim ukosnicama. Odjenuvši se,
Anđelka stavi nekoliko kapi parfema iza ušiju i na zapešća, obrubi oči
olovkom i popravi maskaru, ovlaš
ružom dotakne usne, uskoči u sjajne
cipelice, torbicu zabaci na rame i
izađe van. Moćni japanski terenac
zaprede vrlo tiho. Anđelka zatrubi
Tomi koji je, onako pognut, stajao
kod ograde i, vjerojatno, razgovarao sam sa sobom, izađe na cestu
i ubrzo nestane iza zavoja.
Vratila se za nešto manje od dva
sata. Posao je bio već gotov i ljudi
su sjedili u hladovini i doručkovali.
Snaša Eva i druga snaha Dragica
služile su radnike, dok se gazda
Petar smijao i nudio ih pićem.
Matija, mlad momak, koji je onako čeznutljivo pogledao u njezin
prozor, tek što je oprao ruke, vidje
kako Anđelka, otvorivši prtljažnik,
pokušava iznijeti nekoliko velikih
vrećica. Priđe joj, gotovo pritrči,
onako nasmijan i ne čekajući
njezinu privolu, počne joj pomagati. Bio je opijen mirisom te mlade
žene i sva osjetila su mu drhtala.
Gledao je u njezinu kosu po kojoj
su ukosnice popadale kao cvjetovi
po travi. Kada se, sagnuta, okrenula
prema njemu i pružila mu poveću
kutiju punu namirnica da je ponese
u kuhinju, oči mu se zaustave na
njezinim njedrima: dvije lijepe
dojke, u polutami njedara, ljuljale
su se spokojno u košaricama grudnjaka. On se brzo uspravi, bojeći se
njezinog pogleda, i glavom udari
o podignuta vrata prtljažnika. Bol
je bila neizdržljiva, samo što mu
suze nisu potekle, no on je izdrža
muški, čak se i nasmijao zbunjeno.
Anđelka je vidjela kako ju je gledao, gotovo piljio u nju, no ništa mu
ne reče. Htjela ga je pitati boli li ga
jako, no onda vidje da mu kosa oko
rane postaje tamnija. „Jao“,izusti,
„pa tebi curi krv!“ Brzo je izvadila
maramicu iz torbice i pružila mu.
Tada je prvi put otkako je s Tomom
dodirnula kosu drugog muškarca.
Bila je tamna i gusta i klizila joj
je između prstiju kao baršun. Veterinar vidje što se događa i dovikne
im nešto što oni, zabavljeni sobom,
nisu razumjeli.
Veterinar je nekada bio inteligentan čovjek, pa i čitao, onda je doslovno otupio i oglupio u ovome
selu. Sve njegovo svodilo se samo
na iće i piće. To „iće i piće“ za veterinara Božidara, zvanog Boško,
značilo je žderanje i lokanje. On je
proždirao sve što bi se našlo pred
njim, bez imalo stida i osjećaja za
druge. I sada je taj veterinar kojemu
je centar za razmišljanje bio trbuh, a
misaoni proces probava, viknuo, gotovo zaroktao ispod krošnje oraha:
„Daj ga meni, da ga ja zašijem!“
Toma je cijeli dan bio neuobičajeno
miran, samo je nešto jezikom prebirao po ustima. Za večerom, otac ga
ljutito upita: „Ma što više premećeš
po ustima?! Imam evo nešto ovdje“,
odgovarao je Toma izvrćući donju
usnu. „Neku kvržicu.“ Čak je i
Anđelka morala pogledati u tu izvrnutu usnu i uvjeravati ga da nema
ništa. Njoj je tako malo bilo stalo do
svega toga jer su joj misli bile drugdje. Mislila je na mladog Matiju, na
njegovu kosu koju je dodirivala, na
sve one muke kroz koje je morao
proći jer se ona namjerno vrtjela
oko njega, a on je, zbog drugih
ljudi, nije smio gotovo ni gledati. A
željela je da je gleda. Tako je htjela
ostati sama da sve to može ponovno
proživjeti i složiti u neki kutak svog
srca. Toma joj se ponovno unese u
lice. „Pa ipak“, ponovi zabrinuto
„pogledaj opet“.
Sada sjedeći na kauču, nogu podvijenih pod sebe, Anđelku obuze
neka divna milina. Konačno sama
sa svojim mislima! Ispred je zujao
televizor na kojem je poznati glumac, utegnut u plesno odijelo, zadihano završavao tango sa svojom
partnericom. Svekrva je heklala
na drugom kraju kauča, neprestano komentirajući ono što gleda,
uspoređujući tu „zabavu“ s vremenom kada je ona bila mlada.
Anđelka ju je malo slušala. Bavila
se svojim mislima za koje je unaprijed znala da su biljke s vrlo malo
korijena. Toma je otišao rano u sobu
i rekao da mu kroz pola sata donesu
čaj od mente. Čaj je bio već skuhan i hladio se na stolu. „Ja ću mu
odnijeti“, reče snaša Eva kada je vidjela da joj je snaha ustala. Anđelka
ponovo sjedne. Snaša Eva odloži
ručni rad, skine naočale i protrlja
oči. Na šalicu čaja stavi tanjurić s
limunom i malo meda i uspne se
stubama.
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
Skočila je s kauča i onako bosonoga uspinjala se stubama, preskačući
sve po dvije. Vrata su bila otvorena
i vidjela je svekrvu gdje sjedi na
podu. Pošto joj se suknja napućila,
izgledalo je kao da sjedi na balonu.
Jednu je nogu podvila pod sebe,
a drugu nekako čudno ispružila
naprijed. Marama joj je spala s
glave, ruke je držala sklopljene i
gledala, gotovo pobožno, nekamo
gore kao što djeca gledaju u svetu
sliku. Anđelka zakorači u sobu
jedva dišući od silnog uzbuđenja i
vidje Tomu kako čuči na komodi
(uopće ne misleći o tome kako je
dospio tamo) i doslovce svojom,
već potpuno krvavom šakom rovari
po ustima. Krv je prskala po podu
jer je nešto nerazgovijetno grgljao.
Pogled mu je bio mračan i opak i
ona, u prvi tren, u onom strahu, pomisli da to nije Toma jer nitko se
u kratkom vremenu ne može tako
promijeniti. On je nije vidio, ili nije
želio obraćati pažnju na nju. Gledao
je u majku mutnih očiju iz kojih je
polako nestajao sjaj.
„Mm... Mamo“, mucao je, „moli se
za mene... Mm... Moli se za mene,
mamo...“
Marin Benaković
Anđelka odjednom začuje kako
se šalica razbija i zatim nešto teško
pada na pod. Između toga bio je
nekakav razmak, minuta, dvije, pet?
53
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
Prosinac 2011.
Godina XII., broj: 49
OTOČKI List
Glasilo Grada Otoka
TJESKOBA
Anksioznost ili tjeskoba poremećaj je kojeg označava prisutnost osjećaja straha koji može progredirati do panike,
osjećaja unutarnjeg nemira i tjelesne napetosti.
Znači li da svaki put kad se nečeg bojimo patimo od anksioznosti? Ne! Postoje takozvani „korisni strahovi“, vezani uz stvarne opasnosti, koji nas pravovremeno upozoravaju na mogućnost nastanka nekog štetnog događaja te
na taj način omogućavaju izbjegavanje tog događaja. No, ukoliko je taj strah iracionalan, stalno prisutan i ometa
ljude u svakodnevnom životu, tada govorimo o anksioznosti.
UZROCI
Uzroci su nastanka ovog poremećaja skup genetskih,
bioloških , psiholoških i bihevioralnih čimbenika koji
su u vrlo složenoj interakciji.
PODJELA ANKSIOZNIH POREMEĆAJA:
1. Fobični anksiozni poremećaji
U ovu se skupinu anksioznih poremećaja ubrajaju agorafobija, socijalna fobija i neke druge izolirane fobije.
Agorafobija je poremećaj koji karakterizira intenzivan, panični, strah od mnoštva ljudi, mjesta gdje se
okupljaju ljudi i svih drugih mjesta s kojih se ne mogu
sigurno skloniti. Socijalna je fobija poremećaj koji
označava iracionalan strah od toga da osobu koja se
boji svi promatraju i žele ju poniziti i uvrijediti. U ostale se izolirane fobije ubraja strah od životinja, prirodnih pojava, bolnica, medicinskog osoblja, zatvorenog
prostora i slično.
2. Panični poremećaj
To je poremećaj koji se manifestira pojavom paničnog
straha koji nastaje spontano i iznenadno te nije uvjetovan nikakvim po život opasnim situacijama ili
prisutnošću nekih bolesti.
3. Opći anksiozni poremećaj
Označava ga pojava stalnog, lebdećeg, sveprisutnog
straha, tjeskoba, nemir, iščekivanje štetnog događaja.
4. Anksiozno – depresivni poremećaj
To je poremećaj kojeg ne možemo svrstati ni samo kao
anksiozni, ni kao depresivni. Uz anksioznost često dolazi depresija te uz osjećaj straha, u ovom poremećaju,
dolazi i do stalnog disforičnog raspoloženja.
5. Obuzeto – prisilni poremećaj
Poremećaj se očituje pojavom prisilnih misli i radnji
koje osoba doživljava kao nametnute.
SIMPTOMI
Simptome koji se javljaju u osoba koje pate od ovog
54
poremećaja možemo podijeliti na psihičke i tjelesne. Od
psihičkih se simptoma najčešće javljaju strah, osjećaj
da će se dogoditi nešto loše, osjećaj stalnog iščekivanja
štetnog događaja, iako je taj strah neutemeljen, lak gubitak strpljenja, stalno razmišljanje o štetnom događaju,
poremećaji raspoloženja, agorafobija (panični strah od
mnoštva ljudi) i slično.
Od tjelesnih se simptoma javljaju bljedilo, znojenje,
glavobolje, tremor, nespecifični bolovi u vratu, ramenima i trbuhu, bol u prsima za koju osobe misle da je
infarkt miokarda, loša probava, peckanje očiju, suha
usta te pojačana osjetljivost na svijetlo i zvukove.
No pitanja koje se najčešće nameće kod oboljelih su:
„KADA ĆE MENI BITI BOLJE? Hoću li ikad više biti
onaj stari? Koliko još moram čekati normalan život?“
Istina je sljedeća: ne postoji lak i brz način izlječenja.
Prvo je i najvažnije suočavanje i prihvaćanje simptoma. Treba istražiti ono što vas muči, no kako najčešće
sve bude u redu i liječnici ne nađu organsku bolest u
podlozi, počnite se boriti s tjeskobom.
LIJEČENJE
Potpuno je izlječenje ovog poremećaja vrlo složeno i
dugotrajno, a sastoji se od terapije koju će dati psihijatar
i samopomoći, jer oboljeli treba znati da je lijek upravo
u njemu samom. Osim racionalne uporabe anksiolitika, selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina,
antidepresiva, benzidiazpina i drugih lijekova koji se
koriste u pojedinim oblicima ovog poremećaja, važan
je oblik liječenja psihoterapija. No, iako se oboljelom
može učiniti da mu je bolje nakon samo jednog razgovora s psihijatrom ili psihologom, najčešće u kratkom
vremenskom razdoblju shvate da nije tako. No, to nije
znak za odustajanje. Potrebna je odluka da osoba prihvati svoje stanje, svoje strahove i nauči živjeti s njima,
nađe zanimaciju koja će joj odvući misli od strahova.
Kad osoba nauči živjeti i nositi se sa strahom, on će
polagano nestajati, sve dok se jednog dana ne probudi
kao pobjednik u ovoj bitci.
Osoba koja pati od ovog poremećaja ne smije zaboraviti kako je vrijeme njegov saveznik.
Jelena Šarić, dr. med
ŠKOTSKI HUMOR
ISKUSTVO
Stari mornar sjedi u luci i mrmlja:
Evo, dolazi nam još jedan škotski brod.
Kako znate da je škotski kad mu još ne možete
pročitati ime? – upita ga turist.
Jednostavno. Za njim ne lete galebovi!
ŠKOTSKA POSLA
Stari Škot je prilikom sakupljanja milostinje
nedjeljom u crkvi greškom dao šiling. Od
tada svake nedjelje kad naiđe crkvenjak s tasom, on prošapće: - Pretplatnik!
DILEMA
Postoji li za Škota išta gore, nego kad mu
žena pobjegne sa svim novcem?
Naravno. Ako se žena vrati bez novca!
UČINKOVITOST
Škotskog policajca pitaju na ispitu kako bi on
rastjerao skupinu ljudi.
Skinuo bih kapu i počeo sakupljati novac- odgovori Škot.
55

Otočki list br. 46 (prosinac 2010.)

Otočki list br.47 (travanj 2011.)

Otočki list br. 45 (kolovoz 2010.)

POSEBNO IZDANJE OTOČKOG LISTA (svibanj 2013.)

Otočki list br. 48 (rujan 2011.)

PELJAR ZA MALE BRODOVE II dio - Hrvatski hidrografski institut

PRISTUPNICA - KVIN-a

(01.08.2014.)Kako se približava 05. kolovoz, Dan pobijede i

uhrvatskoj kuda ploviti, ©to vidjeti s pomorskim kartama, jućni dio

Povijesno – turistička priča

null

Untitled - Hrvatski hidrografski institut

Dan zaštite okoliša 2014.

Pravilnik o obavljanju gospodarskog ribolova na moru NN 63-2010